¹ Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmaelaca koji ga tamo dovedoše. ² A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina. ³ Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima ⁴ i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje. ⁵ I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju. ⁶ Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
⁷ Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: »Dođi k meni!«
⁸ Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: »Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri. ⁹ Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?«
¹⁰ I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom. ¹¹ A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra, ¹² uhvati ga ona za haljinu i reče: »Ugodi mi!« A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van.