Neuobičajena taktika
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:1-13
1 Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana. 2 Jošafatu dojaviše: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.« 3 On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji. 4 Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina. 5 Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku, 6 i pomoli se: »Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti. 7 Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama? 8 Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše: 9 Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te – jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu – i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš. 10 I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izraelcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše: 11 Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao. 12 O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.« 13 Tako je tamo stajao sav Juda pred Gospodinom: s djecom, ženama i sinovima.
Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u Te.
2 Ljetopisa 20:12
TIJEKOM Bostonskog maratona 1980. godine jedna je žena uskočila u vagon podzemne željeznice. Ništa strašno, osim jedne sitnice. Sudjelovala je maratonu! Poslije su ju neki vidjeli kako se priključila trkačima kilometar i pol prije cilja. Završila je utrku puno prije drugih trkača i, začudo, uopće nije bila znojna. Nakratko je izgledala kao pobjednica.
Nekada davno narod koji je gubio bitku pronašao je puno časniji način da pobijedi. Glasnik je došao kralju Jošafatu i rekao mu: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca… On se uplaši« (r. r. 2,3). No umjesto da se okrene uobičajenim vojnim taktikama, Jošafat se okrenuo Bogu. Priznao je Božju nadmoć i svoj strah i zbunjenost. »Ne znamo što bismo činili. Oči naše su uprte u Te« (r. 12).
A onda je odabrao pjevače koji su krenuli pred naoružanim ratnicima. Umjesto vojničkog pokliča, pjevali su o Božjoj ljubavi (r. 21). Koji je bio rezultat? Neprijatelji su udarili jedni na druge (r. r. 22-24). I »otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu, jer mu je njegov Bog bio dao mir naokolo« (r. 30).
Život može biti prepun nevolja, no naši nam strahovi i nesigurnosti daju priliku da se okrenemo svemogućem Bogu. On je stručnjak za neobična rješenja.
Tim Gustafson
Jedno trebam, samo jedno, i to jedno daj da znam.
Sve je drugo trošno, bijedno, prah je, dim je, san je sam.
Naš Bog nije nikada predvidiv, ali je uvijek pouzdan.