³² Spominjite se prvih dana kada ste, odmah nakon primanja svjetla, podnijeli veliku i patničku borbu: ³³ s jedne strane bili ste javno izloženi vrijeđanju i nevoljama, a s druge strane postali ste dionici patnja onih koji su isto podnosili. ³⁴ Doista, vi ste suosjećali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući da imate bolje i trajno imanje. ³⁵ Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća! ³⁶ Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje.
³⁷ »Jer još malo, vrlo malo,
pa će doći onaj koji treba doći,
i ne će zakasniti.
³⁸ A moj pravednik živjet će od vjere;
ako li otpadne,
ne će mojoj duši ugoditi.«
³⁹ A mi, braćo, nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju da spase dušu.
¹ A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. ² U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. ³ Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.
⁴ Vjerom prinese Abel Bogu bolju žrtvu nego Kajin, i po njoj je dobio svjedočanstvo da je pravedan, kad Bog posvjedoči za njegove darove. Po njoj on mrtav još govori. ⁵ Vjerom bi Henoh prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se, jer ga Bog prenese. Doista, prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. ⁶ A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da On postoji i da plaća onima koji ga traže.