Srce darivatelja
29. Rujan
Izreke 11:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 50:4-10
7 A Gospodin, Svemogući, pomagao mi je;
zato se nisam osramotio.
Zato sam učinio svoje lice tvrdim kao kremen.
Jer sam znao: Neću se posramiti.
8 Koji mi pribavlja pravo, blizu je.
Tko će se pravdati sa mnom?
Istupamo zajedno!
Tko je moj protivnik u parnici?
Neka pristupi k meni!
9 Gle, Gospodin, Svemogući, pomaže mi.
Tko će me proglasiti krivim?
Gle, svi se oni raspadaju kao haljine.
Moljac će ih proždrijeti.
10 Tko se među vama boji Gospodina,
taj sluša glas njegova sluge,
taj je išao po mraku i bez svjetla,
ali se uzdao u Gospodnje ime,
oslanjao se na svojega Boga.
Svemogući Gospodin dao mi je jezik učenika, da navješćujem, da nagovorom krijepim umorne.
Izaija 50:4
NEKOLIKO dana nakon smrti svoga oca tridesetogodišnji je C. S. Lewis dobio pismo od žene koja je njegovala njegovu bolesnu majku sve do njezine smrti. Bilo je to prije više od dva desetljeća. Izrazila mu je sućut zbog njegova gubitka i pitala sjeća li je se. »Draga moja sestro Davison,« započeo je Lewis, »sjećam li vas se? Naravno da se sjećam!»
Sjetio se koliko je njezina prisutnost u njihovu domu značila njemu, njegovu bratu i ocu u tom teškom razdoblju. Zahvalio joj je na riječima sućuti i dodao: »Tješi me sjećanje na one davne dane. Vrijeme koje ste proveli s mojom majkom činilo mi se kao djetetu tako dugačkim da ste postali dio našega doma.»
Kada se u životu suočavamo s nevoljama, nečije ohrabrujuće riječi mogu nas osnažiti i ohrabriti i mogu naše oči podići prema Gospodinu. Starozavjetni prorok Izaija je napisao: »Gospodin Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne« (r. 4 K. S.). A kada gledamo u Gospodina, on nas krijepi riječima nade i unosi svjetlost u tamu.
David McCasland
Predajem Ti život jer Ti ljubiš me,
nježno me zagrli, Tvoje dijete sam.
Siguran u Tebi, sasvim slobodan.
Ljubazne riječi mogu podići umorno srce.
29. Rujan
28. Rujan
27. Rujan
25. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!