Duhovna stvarnost

Nema stranaca

by · Published · Updated

03 listopad 2016Pročitajte: Ponovljeni zakon 10:12-22

12 Dakle, Izraele! Što traži od tebe Gospodin, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Gospodina, Boga svojega, da hodiš po svim njegovim putovima, da ga ljubiš i da služiš Gospodinu, Bogu svojemu, svim srcem i svom dušom, 13 držeći zapovijedi i zakone Gospodnje, što ti ih danas dajem, da ti bude dobro. 14 Eto, Gospodinu, Bogu tvojemu, pripadaju nebo i nebo nebesa, zemlja i sve što je na njoj. 15 Pa ipak, Gospodin se u svojoj ljubavi okrenuo k vašim ocima i izabrao vas, njihove potomke, između svih naroda, kao što je danas. 16 Zato obrežite svoje srce i ne budite više tvrdokorni! 17 Jer Gospodin, Bog vaš, jest najviši Bog i najviši Gospodin, veliki, silni, strašni Bog, koji ne gleda na osobu i ne da se podmititi, 18 koji pomaže do pravice siroti i udovici, ljubi stranca i daje mu hranu i odjeću. 19 Tako i vi ljubite stranca! Jer ste i sami bili stranci u egipatskoj zemlji. 20 Boj se Gospodina, Boga svojega, njemu služi, njega se drži, njegovim se imenom samo kuni! 21 On je tvoja slava, on je tvoj Bog, koji na tebi učini ona velika i čudesna djela što si ih vidio svojim očima. 22 Sedamdeset duša je bilo tvojih otaca kad su ono išli u Egipat. Sada te Gospodin, Bog tvoj, umnoži kao zvijezde na nebu.

Što traži od tebe Gospodin, Bog tvoj? (…) da hodiš po svim Njegovim putovima, da Ga ljubiš,

Ponovljeni zak. 10:12

U dijelu Gane gdje sam živio kao dječak imaju neobičnu izreku: »U vrijeme jela, nema prijatelja.» Naime, smatrano je nepristojnim doći u posjet u vrijeme jela, jer je hrane bilo vrlo malo. To se odnosilo i na susjede i na strance.

No, na Filipinima, gdje sam također živio neko vrijeme, čak i ako dođete nenajavljeno u vrijeme ručka, domaćini će ustrajati na tome da jedete s njima bez obzira na to imaju li jedva dovoljno za sebe. Kulture se razlikuju s razlogom.

Nakon izlaska iz Egipta, Bog je Izraelcima dao jasne upute kako urediti svoje društvo. No, pravila – čak i Božja – ne mogu promijeniti srce. »Zato obrežite svoje srce i ne budite više tvrdokorni!« (r. 16) Zanimljivo, ali odmah nakon toga Mojsije će progovoriti o odnosu prema došljacima. Rekao im je da Bog ljubi stranca i daje mu hranu i odjeću te da i oni moraju voljeti strance jer su i »sami bili stranci u Egiptu» (r. r. 18,19).

Njihov je Bog bio »najviši Bog i najviši Gospodin, veliki, silni, strašni Bog« (r. 17). Svoju su sličnost s Njime trebali pokazivati tako da vole strance – one iz druge kulture.

Što može taj djelić Božjega karaktera značiti nama danas? Kako mi možemo pokazati Njegovu ljubav odbačenima i potrebitima u našem svijetu?

Tim Gustafson

U Kristu nema stranaca.