Pročitajte: Psalam 136:1-9

Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro.

Postanak 1:12

U knjizi Desert Solitaire (Pustinjski dragulj) Edward Abbey govori o ljetima koja je proveo kao čuvar u nacionalnom parku u Utahu. To je vrijedno štivo ne samo zbog razumljivog jezika nego i zbog slikovitih opisa američkog Jugozapada.

No, usprkos svom svojem književnom umijeću, Abby je bio ateist koji nije mogao vidjeti ništa osim vanjske ljepote koja ga je okruživala. Kako tužno! Cijeli je život proveo diveći se iznimnoj ljepoti, a propustio je njezinu bit.

Većina drevnih naroda utkala je teorije o postanku svijeta u legende, mitove i pjesme. No Izraelci su imali jedinstvenu priču o stvaranju: ona govori o Bogu koji je stvorio ljepotu da u njoj uživamo poput djece. Rekao je riječ i sve je nastalo, i sve je bilo »dobro« (hebrejska riječ za dobro znači i lijepo). Zatim, nakon što je stvorio raj, Bog je stvorio ljude, stavio ih u edenski vrt i rekao: »Uživajte!«

Neki vide i uživaju u ljepoti Božjih darova što ih okužuju, ali ne štuju Boga, niti mu zahvaljuju. Umjesto toga »izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce» (Rimljanima 1:21).

Drugi vide ljepotu i kažu: »Hvala ti, Bože«, i zakorače u Njegovu svjetlost.

David Roper

Sve stvoreno odražava ljepotu Boga.