Živjeti u svjetlosti
Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 2:3-11
7 Ljubljeni, ne pišem vam novu zapovijed, nego staru zapovijed koju ste imali od početka; stara zapovijed jest Riječ koju ste čuli. 8 Opet vam pišem novu zapovijed, ono što je istinito u njemu i u vama, jer tama prolazi, a svjetlo istinito već svijetli. 9 Tko govori da je u svjetlu, a mrzi svojega brata, još je uvijek u tami. 10 Tko ljubi svojega brata, ostaje u svjetlu i ništa u njemu nije na sablazan.
11 A tko mrzi svojega brata,
u tami je, i hodi u tami,
i ne zna kamo ide,
jer mu tama zaslijepi oči.
… tama prolazi, a svjetlo istinito već svijetli.
1 Ivanova 2:8
BILO je tamno jutro. Niski, olovnosivi oblaci prekrili su nebo. Bilo je tako mračno da sam morala upaliti svjetiljku kako bih vidjela čitati knjigu. Baš sam se udobno smjestila kada je sobu odjednom ispunila svjetlost. Podigla sam pogled i vidjela kako vjetar gura oblake prema istoku, čisti nebo i otkriva sunce.
Otišla sam do prozora da bolje vidim što se događa i sjetila sam se retka iz Prve Ivanove poslanice: »… jer tama prolazi, a pravo svjetlo već svijetli« (r. 8, K. S.). Apostol Ivan napisao je te riječi vjernicima kako bi ih ohrabrio. Zatim nastavlja: »Tko ljubi svojega brata, ostaje u svjetlu i ništa u njemu nije na sablazan« (r. 10). Drugim riječima, On izjednačuje mržnju prema ljudima s lutanjem u mraku. Mržnja zbunjuje, oduzima nam sposobnost da vidimo što je ispravno.
Voljeti ljude nije uvijek lako. I dok sam gledala kroz prozor, to me je podsjetilo da su i nezadovoljstvo, opraštanje i vjernost dio održavanja duboke povezanosti s ljubavlju i svjetlom Božjim. Kada odaberemo voljeti, a ne mrziti, pokazujemo zajedništvo s Njime i odražavamo Njegovo svjetlo svijetu koji nas okružuje. »Bog je svjetlo i u Njemu nema nikakve tame« (1 Ivanova 1:5).
Jennifer Benson Schuldt
Odaberemo li voljeti ljude, pokazujemo svijetu kakav je Bog.