Božja savršena skrb
25. siječnja
Smrt sumnji
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 11:1-16
1 A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. 2 A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona što pomaza Gospodina mirisavim uljem i obrisa njegove noge svojom kosom. 3 Tada mu poručiše njegove sestre: »Gospodine, evo bolestan je onaj koga ljubiš.«
4 Kad je to Isus čuo, reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« 5 A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara. 6 Kad je dakle čuo da je bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje je bio. 7 Tek tada reče svojim učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!« 8 Učenici mu odvratiše: »Učitelju, sad su Židovi tražili da te kamenuju, pa opet putuješ onamo?«
9 Isus odvrati: »Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 A tko ide noću, spotiče se, jer mu nedostaje svjetlost.« 11 Tako reče. Onda nastavi: »Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem probuditi ga od sna.« 12 Učenici mu odvratiše: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« 13 Isus im je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o dubokom snu. 14 Tada im Isus kaza otvoreno: »Lazar je umro, 15 i radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu!« 16 Onda Toma, koji se zove Blizanac, reče suučenicima: »Hajdemo i mi, da umremo s njim!«
4 Kad je to Isus čuo, reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« 5 A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara. 6 Kad je dakle čuo da je bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje je bio. 7 Tek tada reče svojim učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!« 8 Učenici mu odvratiše: »Učitelju, sad su Židovi tražili da te kamenuju, pa opet putuješ onamo?«
9 Isus odvrati: »Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 A tko ide noću, spotiče se, jer mu nedostaje svjetlost.« 11 Tako reče. Onda nastavi: »Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem probuditi ga od sna.« 12 Učenici mu odvratiše: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« 13 Isus im je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o dubokom snu. 14 Tada im Isus kaza otvoreno: »Lazar je umro, 15 i radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu!« 16 Onda Toma, koji se zove Blizanac, reče suučenicima: »Hajdemo i mi, da umremo s njim!«
»Dok ne vidim na Njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu… ne ću vjerovati.«
Ivan 20:25
ZNAMO ga kao Nevjernog Tomu (pročitajte Ivan 20:24-29), ali to baš nije fer. Uostalom, koliko nas bi vjerovalo da je naš pogubljeni vođa uskrsnuo? Jednako tako mogli bismo ga zvati ‘Hrabri Toma’. Uostalom, pokazao je iznimnu hrabrost kada je Isus svojevoljno krenuo putem koji je završio smrću.
Kada je čuo da je Lazar bolestan, Isus je rekao: »Hajdemo opet u Judeju!« (Ivan 11:7) Učenici su prosvjedovali. »Učitelju,« rekli su, »sad su Židovi tražili da te kemenuju, pa opet putuješ onamo?« (r. 8) No Toma je odgovorio: »Hajdemo i mi, da umremo s Njim« (r. 16). Tomine su se namjere pokazale plemenitijima od njegovih postupaka. Nakon Isusova uhićenja, i Toma je bio među onima koji su pobjegli (Matej 26:56). U dvorištu Velikog svećenika ostali su samo Petar i Ivan. No samo je Ivan slijedio Isusa sve do križa.
Iako je nazočio Lazarevu uskrsnuću (Ivan 11:38-44), Toma još uvijek nije mogao vjerovati da je raspeti Gospodin pobijedio smrt. Tek kada je Nevjerni Toma – čovjek – vidio uskrsloga Gospodina, uzviknuo je: »Gospodin moj i Bog moj!« (Ivan 20:28) Isusov odgovor riješio je Tomu sumnje, a nas je umirio: »Zato jer si Me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!« (r. 29)
Tim Gustafson
Oče, nauči nas živjeti po onome što znamo o Tebi i u vjeri se pouzdati u Tebe za ono što ne znamo.