Zemlja »kako je«

Pročitajte: Psalam 46:2-8

2 Bog nam je utočište i zaštita,
najvjerniji pomoćnik u nevoljama.
3 Zato neka nas ne hvata strah ni kad se zemlja potresa
ni kad se gore ruše u srce mora,
4 ni kad buče i bjesne njegove vode,
ni kad se tresu gore od njegove sile.

5 Rijeka i pritoci njeni vesele grad Božji,
svetište, stan Višnjega.
6 Bog prebiva u njemu, ne će se poljuljati;
pomoći će mu Bog u osvit zore.
7 Pobunili se narodi, zaljuljala se kraljevstva.
On zagrmi svojim glasom i zadrhta zemlja.
8 Gospod nad vojskama je s nama,
utočište nam je Bog Jakovljev!

A ne ćemo, braćo, da vi ne znate o onima koji su usnuli, da se ne žalostite kao i oni koji nemaju nade.

1 Solunjanima 4:13

ČAK i nakon svih tih godina od gubitka naše sedamnaestogodišnju kćeri Melissae, koja je poginula u prometnoj nesreći 2002. godine, ponekad se nađem u svijetu ‘Kako bi bilo’. Lako je dok tugujete u mislima iznova prolaziti događaje te tragične lipanjske večeri i razmišljati o svemu onome – da se drukčije rasporedilo – dovelo Melissau sretno kući.

No u stvarnosti zemlja ‘Kako bi bilo’ nije dobro mjesto za bilo koga od nas. To je mjesto kajanja, predbacivanja, nagađanja i beznađa. Iako je tuga još stvarna i žalovanje traje, život je bolji i Bog se proslavlja ako živimo u svijetu ‘Kako je’.

U tome svijetu možemo pronaći nadu, ohrabrenje i utjehu. Imamo nadu (r. 3) – jamstvo – da je Melissa, zato što je ljubila Isusa, na mjestu koje je »mnogo bolje« (Filipljanima 1:23). S nama je »Bog sve utjehe« (2 Korinćanima 1:3). Naš »Bog nam je utočište i zaštita, najvjerniji pomoćnik u nevoljama« (Psalam 46:1). A često imamo i potporu drugih vjernika.

Svi želimo izbjeći životne nedaće. No, kada se one ipak dogode, najveća nam je pomoć pouzdanje u Boga. Naša je sigurnost u zemlji ‘Kako je’.

Dave Branon

Bog je naša nada.