Raširenih ruku

Pročitajte: Psalam 139:17-24

17 A meni, o Bože, kako su predivne tvoje misli,
kako im je nedokučiv zbroj!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska.
Ako im se kraju približim, još mi ti preostaješ!

19 O Bože, kad bi htio ubiti bezbožnika!
Nek odstupe od mene ljudi krvoločni,
20 koji o tebi zlobno govore;
tvoji neprijatelji lažno se zaklinju.

21 Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospode,
i da ne prezirem one koji se bune protiv tebe?
22 Ja ih mrzim mržnjom dubokom;
smatram ih svojim neprijateljima.
23 Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje!
Iskušaj me i upoznaj misli moje!
24 Vidi jesam li na zlu putu
i povedi me putem vječnim!

Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje!Iskušaj me i upoznaj misli moje!

Psalam 139:23

ONOGA dana kada smo moj muž Dan i ja preuzeli brigu o starim roditeljima, činilo nam se kao da smo se uhvatili za ruke i bacili s litice. Nismo znali da će nam tijekom tog vremena najteža zadaća s kojom ćemo se suočiti biti da dopustimo Bogu da istraži i oblikuje naša srca i upotrijebi to dragocjeno vrijeme da nas na nove načine učini sličnima sebi.

Onih dana kada mi se činilo da u slobodnom padu jurim prema zemlji, Bog mi je pokazao moje planove, moju suzdržanost, moje strahove, moj ponos i moju sebičnost. Upotrijebio je sve moje slabosti da mi pokaže svoju ljubav i praštanje.

Moj pastor je rekao: »Najbolji je dan onaj kada sebe vidite kakvi jeste – bespomoćni bez Krista. Tada se vidite kako vas On vidi – potpunima u Njemu.« To je bio blagoslov skrbi za naše roditelje. Kad sam se vidjela kakvom me je Bog stvorio da budem, okrenula sam se i potrčala u Njegov zagrljaj. Zavapila sam zajedno s psalmistom: »Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje!« (r. 23)

To je moja molitva i za vas. Kada se nađete pritisnuti vlastitim nedaćama, okrenite se i potrčite u raširene ruke Boga koji vas voli i oprašta vam.

– Shelly Beach

Kad briga ulazi, snage nestaje. Ali snaga se vraća kada potrčimo Bogu.