Slika o sebi
Pročitajte: Izaija 43:1-9
tvoj stvoritelj, Jakove –
tvoj tvorac, Izraele:
»Ne boj se! Jer sam te otkupio,
pozvao sam te po imenu: Moj si!
2 Ideš li preko vode,
ja sam s tobom,
preko rijeka, ne će te potopiti.
Ideš li kroz oganj, ne ćeš izgorjeti,
ne će te plamen opaliti.
3 Jer ja, Gospodin, tvoj sam Bog,
tvoj je spasitelj Svetac Izraelov.
Dao bih Egipat za te kao otkup,
Etiopiju i Šebu umjesto tebe.
4 Jer si mi tako drag,
tako vrijedan i tako mio,
dao bih ljude za te,
narode za tvoj život.
5 Ne boj se,
jer sam ja s tobom!
Od istoka dovodim tvoju djecu.
Od zapada te skupljam.
6 Kažem sjeveru: Daj;
jugu: Ne zadržavaj ih!
Moje sinove dovedi izdaleka,
moje kćeri s kraja zemlje,
7 sve koji se zovu mojim imenom,
koje sam na svoju slavu stvorio,
sazdao, napravio!
8 Neka naprijed stupi narod koji je slijep,
a ipak ima oči, koji je gluh, a ima uši!
9 Svi narodi neka se skupe!
Plemena neka se skupe!
Tko od njih može takvo što objaviti,
učiniti da čujemo što je prije unaprijed kazano?
Neka dovedu svoje svjedoke da dokažu svoje pravo,
da se čuje i kaže: Istina je!
Jer dragocjen si u mojim očima… i Ja te ljubim.
Izaija 43:4, K. S.
U povodu osamdesetog rođendana Winstona Churchilla britanski je Parlament povjerio slikaru Grahamu Sutherlandu da naslika njegov portret. Churchill je navodno pitao umjetnika: »Kako ćete me naslikati? Kao kerubina ili buldoga?« Volio je, naime, te dvije popularne predodžbe o sebi. No Sutherland je odgovorio da će slikati ono što vidi.
Churchill nije bio zadovoljan rezultatom. Sutherland ga je naslikao zavaljenog u naslonjaču namrštena lica, što je bio njegov zaštitni znak – istinito, ali nimalo laskavo. Nakon službenog predstavljanja, Churchill je sakrio sliku u svome podrumu, a nakon nekog vremena je uništena.
Poput Churchilla, većina nas ima sliku o sebi koju želimo da imaju i drugi – o našoj uspješnosti, pobožnosti, ljepoti, snazi. Učinit ćemo sve da sakrjemo svoje »ružne« strane. Bojimo se da nas neće voljeti vide li kakvi smo doista.
Kada su Izraelci odvedeni u babilonsko izglanstvo, ubrzo se pokazalo kakvi su. Zbog njihovih grijeha, Bog je dopustio da ih neprijatelji pokore. No rekao im je da se ne boje. Poznavao ih je po imenu i bio je s njima u svakoj nevolji (r. r. 1,2). Bili su sigurni u Njegovim rukama (r. 13). Bili su Mu »dragocjeni« (r. 4). Unatoč grješnosti, Bog ih je ljubio.
Kada nam to postane jasno, manje će nam biti stalo do mišljenja drugih. Bog nas poznaje i svejedno nas voli.
– Sheridan Voysey
Budimo onakvi kakvi jesmo.