Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Druga knjiga o Kralj. 23:12-14,21-25
Nemaj drugih bogova uz Mene! (…) Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se.
Izlazak 20:3,5
DOK je čekao da ga krste u rijeci Mono u Togou, Kossi je u ruci držao istrošenu drvenu rezbariju. Njegova ju je obitelj štovala generacijama. Sada su svjedočili kako tu grotesknu figuru baca u vatru zapaljenu za tu prigodu. Više neće njihovi najbolji pilići biti žrtvovani tome bogu.
Većina kršćana na zapadu smatra da su idoli sve ono što stavljamo na mjesto Boga. U Togou, u Zapadnoj Africi, idoli su doslovce bogovi koje treba udobrovoljiti žrtvom. Idol koji gori i krštenje snažno su svjedočanstvo da novoobraćenik odsada pripada jedinomu pravom Bogu.
Kao osmogodišnjak, kralj Jošija došao je na vlast u kulturi u kojoj su štovali idole i bili opsjednuti seksom. Njegovi su djed i otac bili dvojica najgorih kraljeva judejske mračne povijesti. A onda je Veliki svećenik pronašao Knjigu Zakona. Kada je mladi kralj čuo što u njoj piše, shvatio je to vrlo ozbiljno (pročitajte 2 Kraljevima 22:8-13). Uništio je poganske žrtvenike, spalio stvari posvećene boginji Ašeri, zaustavio obrednu prostituciju (pročitajte 23. poglavlje) i na tome mjestu proslavio Pashu (23:21-23).
Uvijek kada tražimo odgovore mimo Boga, svjesno ili nesvjesno slijedimo lažnoga boga. Mudro je zapitati se: Koje idole – stvarne ili simbolične – trebamo baciti u vatru?
– Tim Gustafson
Dječice, čuvajte se idola! 1 Ivanova 5:21
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga