Imati mjesta za Isusa
12. prosinca
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Mateju 26:36-46
Jer on reče: »Ne ću te ostaviti, niti ću te napustiti.«
Hebrejima 13:5
ČINI li blizina prijatelja bol podnošljivijom? Istraživanje provedeno na Virginijskom sveučilištu tražilo je odgovor na to pitanje. Željeli su vidjeti kako mozak reagira kada nam prijeti bol i ponašamo li se drukčije kada se suočavamo s prijetnjom boli sami, držeći ruku neznanca ili ruku bliskog prijatelja.
Istraživanje je provedeno na desecima parova. Rezultati su bili jednaki: kada je osoba očekujući da će ju boljeti bila sama ili ju je za ruku držao netko nepoznat, uključili su se dijelovi mozga koji reagiraju na opasnost. No, kada ju je držao za ruku bliski prijatelj, mozak je ostao opušten. Prisutnost prijatelja čini bol manje zastrašujućom i podnošljivijom.
Isus je trebao ohrabrenje dok se molio u getsemanskom vrtu. Znao je što Ga čeka: izdaja, uhićenje i smrt. Zamolio je svoje najbliskije prijatelje da ostanu s Njime, da zajedno bdiju i mole se. Rekao im je: »Žalosna je moja duša do smrti« (Matej 26:38). No Petar, Jakov i Ivan nastavili su spavati.
Isus se sam suočio s agonijom u vrtu. Nije bilo ruke za koju se mogao uhvatiti. No, kako je i sam iskusio bol, budimo sigurni da nas nikada neće ostaviti same (Hebrejima 13:5). Isus je trpio kako nas ništa ne bi moglo »rastaviti od Božje ljubavi« (Rimljanima 8:39). Njegova prisutnost čini sve kroz što prolazimo podnošljivim.
– Amy Peterson
Zbog Božje ljubavi nikada nismo istinski sami.
12. prosinca
11. prosinca
10. prosinca
8. prosinca