Pročitajte: Psalam 131

Smirio sam se doista i upokojio dušu svoju. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša moja počiva u meni.

Psalam 131:2

PRED kraj ručka moja je sestra rekla svojoj trogodišnjoj kćeri Annicai da je vrijeme za popodnevno spavanje. Na licu joj se vidjela panika. »Ali teta Monica me danas još nije držala u naručju!« žalila se dok su joj se oči punile suzama. Sestra se nasmiješila. »U redu, prije toga te može držati u naručju – koliko dugo želiš?« »Pet minuta«, odgovorila je.

Držala sam ju u naručju i bila sam joj zahvalna što me bez imalo truda iznova podsjetila kako je to voljeti i biti voljen. Često zaboravljamo da je naše putovanje vjere učenje kako iskusiti ljubav – Božju ljubav – potpunije nego što možemo zamisliti (Efežanima 3:19). Izgubimo li to iz vida, bit ćemo poput starijeg brata u Isusovoj prispodobi o izgubljenom sinu: očajnički ćemo se truditi steći Božju naklonost, a propustit ćemo sve ono što nam je On već dao (Luka 15:25-32).

Psalam 131. je molitva u Svetome pismu koja nam može pomoći da budemo »kao dojenče« i da si ne razbijamo glavu stvarima koje ne razumijemo (r. 1). Umjesto toga, kroz vrijeme provedeno s Njime možemo se vratiti na mjesto mira (r. 2), pronaći nadu koju trebamo (r. 3) u Njegovoj ljubavi – i smiriti se kao kad smo bili u majčinu naručju (r. 2).

– Monica Brands

Poput djece naučimo se smiriti u ljubavi u Božjoj.