¹ Još je uvijek gorio Savao prijetnjama i umorstvom protiv Gospodinovih učenika. On pristupi k velikomu svećeniku ² i zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ovog Puta, da ih, muškarce i žene, dovede svezane u Jeruzalem. ³ Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba. ⁴ On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« ⁵ On reče: »Tko si ti, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus koga ti progoniš. ⁶ Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.« ⁷ A ljudi što su putovali s njim stajali su začuđeni jer su, doduše, razabirali zvuk glasa, ali nisu vidjeli nikoga. ⁸ Savao ustade sa zemlje, i otvorenim svojim očima ništa nije vidio. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask. ⁹ Nije vidio tri dana, a nije jeo niti pio.
¹⁰ A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: »Ananija!« On odvrati: »Evo me, Gospodine!« ¹¹ A Gospodin mu reče: »Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i potraži u Judinoj kući Taržanina po imenu Savla! On se moli. ¹² U viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje uđe i stavi ruke na nj da progleda.« ¹³ A Ananija odgovori: »Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴ I ovdje ima vlast od svećeničkih glavara da veže sve koji zazivaju tvoje ime.« ¹⁵ A Gospodin mu reče: »Idi, jer mi je on izabrana posuda. On će raznositi moje ime pred pogane i kraljeve i pred Izraelove sinove. ¹⁶ Ja ću mu pokazati koliko treba pretrpjeti za moje ime.«
¹⁷ I pođe Ananija te uđe u kuću. Stavivši ruke na njega, reče: »Savle, brate, Gospodin Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.« ¹⁸ I odmah spadoše s njegovih očiju kao ljuske, i progleda, i ustavši, primi krštenje. ¹⁹ Tada je jeo i okrijepio se.