Slava od koje zastaje dah

Pročitajte: Prva knjiga Ljetopisa 29:10-13

10 I blagoslovio je David Gospodina pred svom općinom. David je molio: »Blagoslovljen neka si, Gospodine, Bože oca Izraela, odvijeka dovijeka! 11 Tvoja je, Gospodine, veličina, moć, slava, hvala i visost. Jer tvoje je sve na nebu i na zemlji. Tvoje je, Gospodine, gospodstvo i ti se uzdižeš kao Gospodin iznad svega. 12 Bogatstvo i čast dolaze od tebe, i ti si vladar nad svim. U tvojoj je ruci snaga i moć, i u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i moćnim koga god hoćeš. 13 I zahvaljujemo ti, Bože naš, i častimo tvoje slavno ime.

Tvoja je, Gospodine, veličina, moć, slava, hvala i visost.

1 Ljetopisa 29:11

JEDAN od užitaka putovanja Europom je posjećivanje velebnih katedrala. Nevjerojatno su lijepe dok se uzdižu prema nebu. Arhitektura, umjetnost i simbolika tih čudesnih građevina izazivaju čuđenje i divljenje.

Dok sam razmišljao o činjenici da su izgrađene s ciljem da odražavaju Božju veličanstvenost i sjaj koji sve nadmašuje, pitao sam se možemo li u svojim srcima i umovima doživjeti isti taj osjećaj Božje veličanstvenosti i podsjetiti se na Njegovu veličinu.

Jedan od načina je da se izdignemo iznad velikih čovjekovih postignuća i razmislimo o veličanstvenosti onoga što je Bog stvorio. Bacite pogled na zvjezdano noćno nebo i razmislite o Božjoj sili dok je riječju stvorio svemir. Uzmite u naručje novorođenče i zahvalite Bogu za čudo života. Pogledajte snijegom pokrivene Alpe ili veličanstveni Atlantski ocean zajedno s milijunima stvorenja koja je Bog stvorio da ondje prebivaju i zamislite silu koja sve to drži u redu.

Ljudi ne griješe što žele doseći nebo građevinama čija je svrha skrenuti pozornost na Boga. Ali naše najiskrenije divljenje mora biti rezervirano na samoga Boga dok mu govorimo: »Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo« (r. 11, K. S.).

– Dave Branon

Jedino je Bog dostojan našeg obožavanja.