Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 103:1-12
11 Jer koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko je njegovo milosrđe prema onima koji ga se boje.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko udaljuje od nas naše grijehe.
Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas naše grijehe.
Psalam 103:12
JEDVA sam zadržavala suze kada sam pogledala račun liječnika. Mome je mužu znatno smanjena plaća jer je duje vrijeme bio nezaposlen. Da platimo i upola manji iznos trebali bismo nekoliko godina i male mjesečne obroke. Pomolila sam se i nazvala liječnika da mu objasnim situaciju i da se dogovorimo kako ćemo to riješiti. Javila se medicinska sestra i rekla da malo pričekam. A onda mi je rekla da je liječnik otpisao moj dug. Odahnula sam i rekla hvala. Velikodušni dar ispunio me je zahvalnošću. Spustila sam slušalicu i zahvalila Bogu. Odlučila sam sačuvati račun. Ne kao podsjetnik na to što sam dugovala, nego na to što je Bog učinio.
Odluka moga liječnika da mi oprosti dug podsjetila me je na Božju odluku da mi oprosti neusporedivo veći dug, moje grijehe. U Bibliji piše: »Gospod je milosrdan i milostiv… bogat dobrotom (…) Ne postupa s nama po našim grijesima« (r. r. 8,10). Naš grijeh udaljava od nas »koliko je istok daleko od zapada« (r. 12), kad se pokajemo i prihvatimo Krista kao svoga Spasitelja. Njegova žrtva briše naš dug. Potpuno.
Nakon toga više nas ne određuje niti ne ograničava naš prošli dug. Kao odgovor na taj Božji dar možemo Mu zahvaliti za sve što je učinio, iskazati Mu štovanje, živjeti za Njega i podijeliti Ga s drugima.
– Xochitl Dixon
Naš najveći dug, naš grijeh, izbrisao je naš još veći Bog.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga