Kamenje kao spomenik

Pročitajte: Jošua 3:14 – 4:7

14 Tako se podiže narod iz svojih šatora, da prijeđe preko Jordana, i svećenici ponesoše kovčeg zavjetni pred narodom. 15 I kad nosioci kovčega dođoše na Jordan i svećenici koji su nosili kovčeg staviše noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme žetve, 16 tada se zaustavi voda. Voda što je pritjecala odozgo diže se gore kao nasip, na velikoj udaljenosti od grada Adame, koji leži kod Sartana. A voda što je tekla k moru pustinje, Slanome moru, oteče sasvim. Tako je prelazio narod: tamo, prema Jerihonu. 17 A svećenici koji su nosili kovčeg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo dok sav narod ne prijeđe preko Jordana.
1 Kad sav narod sretno prijeđe preko Jordana, dade Gospodin Jošui sljedeću zapovijed: 2 »Izaberite sebi između naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga čovjeka, 3 i zapovjedite im: Uzmite otamo, usred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge svećenika, dvanaest kamenova, ponesite ih sa sobom i stavite ih u tabor u kojem ćete noćas prenoćiti!«
4 Tada pozva Jošua dvanaest ljudi, što ih je bio odredio između sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka, 5 i zapovjedi im: »Idite tamo pred kovčeg Gospodina, Boga svojega, u sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izraelovih, 6 za spomenik među vama! Ako vas onda djeca vaša u budućnosti upitaju: Što vam znače ovi kamenovi?, 7 odgovorite im: Voda Jordana prestade teći pred kovčegom Saveza Gospodnjega, kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi neka budu sinovima Izraelovim vječni spomenik na to da je voda Jordana prestala teći.«

Sjećajte se Njegovih čudesa koja učini, Njegovih čuda i sudova Njegovih usta

Psalam 105:5

UJUTRO kada uključim internet na Facebooku se ponekad pojave »uspomene« – ono što sam stavila na Facebook stranicu toga dan prethodnih godina. Te uspomene, poput fotografija s vjenčanja mojega brata ili video snimka moje kćeri koja svira s mojom bakom, obično izazovu osmijeh na mome licu. Ali ponekad imaju mnogo dublje i bolnije djelovanje. Kad vidim bilješku o posjeti svome šogoru dok je bio na kemoterapiji ili šavove na obrijanoj glavi svoje majke nakon operacije mozga prije tri godine, sjetim se Božje postojane prisutnosti u teškim okolnostima. Te uspomene na Facebooku potiču me na molitvu i zahvalnost.

Svi smo skloni zaboraviti što je Bog učinio za nas. Zato trebamo podsjetnike. Kada je Jošua vodio Božji narod prema novome domu, morali su prijeći rijeku Jordan (Jošua 3:15,16). Bog je zaustavio vodu i Njegov je narod prešao rijeku po suhome (r. 17). Kako bi napravili »spomenik«, podsjetnik na to čudo, svih je dvanaest svećenika uzelo po jedan kamen iz korita rijeke i odnijelo ga na hrpu u svoj tabor (4:3,6,7). Kada god bi netko pitao što znači to kamenje, Božji je narod mogao ispričati što je Bog učinio toga dana.

Materijalni podsjetnici na Božju vjernost u prošlosti mogu nas podsjetiti da mu vjerujemo u sadašnjosti i u budućnosti.

– Amy Peterson

Imate li i vi podsjetnike na Božju vjernost?