Slaviti kroz probleme

Pročitajte: Job 1:13-22

13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino, 14 stiže glasnik k Jobu i javi: »Volovi su orali i magarice su pasle uz njih. 15 Tada udariše Sabejci, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 16 Još je on govorio kad dođe drugi i javi: »Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge, i proždre ih. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 17 Još je on govorio kad dođe opet jedan i javi: »Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 18 Dok je još taj govorio, dođe daljnji i javi: »Tvoji sinovi i kćeri bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata. 19 Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona obori na mlade ljude. Tako oni pogiboše. Jedini ja utekoh da ti to javim.«
20 Tada ustade Job, razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni. 21 I pomoli se:
»Gol izađoh iz krila svoje majke.
Gol se opet onamo vraćam.
Gospodin dade, Gospodin uze.
Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!«
22 Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga.

Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?

Job 2:10

»KARCINOM je.« Htjela sam biti jaka, ali briznula sam u plač. Te riječi nikada ne želite čuti, a ovo je bila mamina treća borba s karcinomom. Nakon rutinske mamografije i biopsije, saznala je da ima maligni tumor ispod ruke.

Iako je mama dobila lošu vijest, ona je morala tješiti mene. Njezin odgovor me je iznenadio: »Znam da je Bog uvijek bio dobar prema meni. On je uvijek vjeran.« Iako suočena s teškom operacijom, nakon koje slijedi zračenje, mama je bila sigurna u Božju prisutnost i vjernost.

Kako nalik Jobu. Izgubio je djecu, svoje bogatstvo i zdravlje. Ali nakon što je čuo loše vijesti, Job »se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni« (1:20). Kada su mu savjetovali da prokune Boga, rekao je: »Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?» (2:10, K. S.) Kako radikalna prva reakcija. Iako se poslije žalio, u konačnici je priznao da se Bog nije promijenio. Znao je da je Bog s njim i da ga voli.

Za većinu nas slavljenje nije prvo što nam padne na pamet kad se nađemo u nevoljama. Ponekad je bol tako velika da nas ubuzmu strah ili bijes. Ali gledajući svoju mamu, podsjetila sam se da je Bog još tu, još uvijek je dobar. On će nam pomoći u teškim razdobljima.

– Linda Washington

I onda kada smo najslabiji, možemo podići pogled prema Gospodinu.