Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 139:7-12
9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.
Kamo da odem od duha Tvojega? Kamo da od Tvog lica pobjegnem?
Psalam 139:7
OBITELJSKA prijateljica koja je u prometnoj nesreći izgubila tinejdžericu, kao i mi, u čast svojoj kćeri Lindsay za lokalne je novine napisala kratki esej. Nakon što je spomenula mnoge fotografije i uspomene na Lindsay kojima je okružila njihov dom, napisala je ovu snažnu misao: »Ona je svugdje, ali nigdje.«
Iako nam se naše kćeri još uvijek smiješe s fotografija, živahne i vedre osobnosti koje su bile izvor tih osmjeha više ne postoje. One su svugdje, u našim srcima, u našim mislima, na svim onim slikama – ali nigdje.
No Sveto pismo nam govori da, u Kristu, Lindsay i Melissa nisu zapravo nigdje. One su u Isusovoj prisutnosti, »kod Gospodina« (2 Korinćanima 5:8). One su s Onime koji je »nigdje, ali svugdje«. Uostalom, mi ne vidimo Boga u tjelesnom obliku i sigurno na zidu nemamo Njegove fotografije na kojima se smiješi. No pogledate li oko sebe, u svome domu, možda ćete pomisliti da nije nigdje. Ali istina je upravo suprotno – On je svugdje!
Kamo god pošli na ovoj zemlji, Bog je ondje. On je svuda da nas vodi, jača i tješi. Ne možemo ići tamo gdje On nije. Ne vidimo Ga, ali On je svugdje. U svakoj nevolji koja nas snađe, to je nevjerojatno dobra vijest.
– Dave Branon
Najveća je utjeha u tuzi da je Bog s nama.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga