Krenite!

Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 19:19-21

19 Na povratku naiđe na Elizeja, Šafatova sina, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga. Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega. 20 Tada on zaustavi volove, potrči za Ilijom i reče: »Daj mi da se još oprostim od oca i majke; onda ću poći za tobom.« On mu odgovori: »Idi samo kući! Jer ja nemam više ništa učiniti na tebi.« 21 Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustane, ode za Ilijom i postade mu sluga.

Onda (Elizej) ustane, ode za Ilijom i postade mu sluga.

1 Kraljevima 19:21

KAO dijete veselila sam se nedjeljnim večernjim sastancima u našoj crkvi. Ponajprije zato što su bili uzbudljivi. Slušali bismo misionare i druge gostujuće propovjednike. Njihove su me poruke nadahnjivale zbog spremnost da napuste obitelj i prijatelje – a ponekad dom, imovinu i karijeru – i otiđu na neobična, nepoznata, ponekad i opasna mjesta kako bi služili Bogu.

Poput tih misionara, i Elizej je ostavio mnogo toga da bi slijedio Boga (r. r. 19-21). Prije nego što ga je Bog pozvao u službu preko proroka Ilije, ne znamo mnogo o Elizeju – osim da je bio ratar. Kada je ga Ilija ugledao kako ore njivu, pričekao je da mu dođe bliže, prebacio je svoj plašt preko njegovih ramena (simbol proročke službe) i pozvao ga da ga slijedi. Elizej je jedino tražio da prije odlaska poljubi oca i majku. Jaram volova prinio je na žrtvu, spalio plugove i jarmove, oprostio se s roditeljima i krenuo za Ilijom.

Iako mnogi od nas nisu pozvani da napuste obitelj i prijatelje da bi služili Bogu kao punovremeni misionari, Bog želi da ga svi slijedimo i da »svatko živi onako kako mu je Gospodin odredio, kako ga je Bog pozvao« (1 Korinćanima 7:17). I iz vlastita iskustva mogu reći da služenje Bogu može biti uzbudljivo i izazovno bez obzira na to gdje smo – čak i ako nikad ne napustimo svoj rodni grad.

– Alyson Kieda

Bog će nam pokazati kako da Mu služimo ma gdje bili.