Pauci i Božja blizina

Pročitajte: Poslanica Efežanima 3:14-19

14 Zbog toga prigibam svoja koljena pred Ocem 15 od kojega dobiva značenje svako očinstvo na nebesima i na zemlji. 16 Neka vam po bogatstvu svoje slave dade da se po njegovu Duhu učvrstite za nutarnjeg čovjeka. 17 Neka Krist po vjeri prebiva u vašim srcima da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni. 18 Usrdno molim da biste mogli razumjeti sa svima svetima koja je širina i dužina, i visina i dubina; 19 i spoznati Kristovu ljubav koja nadilazi svaku spoznaju, da budete ispunjeni svom Božjom puninom.

Neka vam po bogatstvu svoje slave dade da se po Njegovu Duhu učvrstite za nutarnjeg čovjeka.

Efežanima 3:16

PAUCI. Ne poznajem nijedno dijete koje ih voli. Barem ne u svojim sobama… kada odlaze na spavanje. Jedne večeri dok se spremala u krevetmoja kćer uočila je jednog opasno blizu svoga uzglavlja. »Taaataa! Paaukk!« vikala je. Unatoč svom mojem nastojanju nisam uspio pronaći tog osmonogog uljeza. »On ti neće nauditi«, uvjeravao sam ju. Nije pomoglo. Tek kada sam joj rekao da ću ostati uz njezin krevet i čuvati stražu pristala je popeti se na gornji ležaj krevata na kat.

Kada se pokrila, primio sam ju za ruku i rekao: »Jako te volim i ostati ću pored tebe. Ali znaš što? Bog te voli više od mene. I On je vrlo blizu. Kada god se bojiš možeš Mu se moliti.« Čini se da ju je to umirilo i mirno je zaspala.

Sveto pismo nas neprestano uvjerava da je Bog uvijek blizu (Psalam 145:18; Rimljanima 8:38,39; Jakovljeva 4:7,8), ali ponekad nam je teško u to povjerovati. Možda se je zato Pavao molio za vjernike u Efezu da imaju snagu i odvažnost i prihvate tu istinu (Efežanima 3:16). Znao je da kada smo uplašeni, često zaboravljamo na Božju blizinu. Ali baš kao što sam ja s puno ljubavi držao ruku svoje kćeri kada je te večeri išla na spavanje, tako je i naš ljubljeni nebeski Otac uvijek blizu. Dovoljna je molitva i On je već tu.

– Adam Holz

Bog je uvijek blizu usprkos našim strahovima.