Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 1:1-3

Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjući se vas u svojim molitvama.

1 Solunjanima 1:2

DESET godina moja se teta Kathy brinula za svoga oca (moga djeda) u svome domu. Kuhala mu je i pospremala kada je bio pokretan, a kada mu se zdravlje pogoršalo, preuzela je ulogu medicinske sestre.

Njezino je služenje suvremeni primjer onoga na čemu Pavao zahvaljuje Bogu u prvome pismu Solunjanima: »Sjećamo se bez prestanka vaše djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i ustrajne nade u Gospodina našega Isusa Krista« (r. 3).

Moja je teta služila u vjeri i ljubavi. Njezina svakodnevna, postojana briga bila je posljedica uvjerenja da ju je Bog pozvao da radi taj važan posao, što je činila zbog ljubavi prema svojemu nebeskom Ocu.

Također je ustrajala u nadi. Moj je djed bio vrlo ljubazan čovjek, no bilo je teško gledati kako polagano kopni. Odrekla se druženja s obitelji i prijateljima i manje je putovala kako bi se mogla brinuti o njemu. Bila je u stanju izdržati zbog nade da će joj Bog dati snagu za svaki dan, zajedno s nadom da je za moga djeda pripravljeno mjesto u nebu.

Bilo da skrbite za obitelj, pomažete susjedu ili nekome darujete svoje vrijeme, ohrabrite se jer radite ono na što vas je Bog pozvao. To je svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi.

– Lisa Samra

Blaženije je voljeti, nego biti voljen; davati, nego primati; služiti, nego biti služen.