U svojim olujama

Pročitajte: Evanđelje po Marku 4:35-41

35 Podvečer onoga dana reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« 36 Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim. 37 Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom. 38 A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: »Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?« 39 On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: »Umukni! Budi mirno!« Utihnu vjetar, i nastade velika tišina. 40 Tada im reče: »Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?« 41 Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: »Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!«

On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: »Umukni! Budi mirno!« Utihnu vjetar, i nastade velika tišina.

Marko 4:39

VJETAR je zavijao, munje sijevale, more se uzburkalo. Mislio sam da ću umrijeti. Moja baka, djed i ja pecali smo na jezeru, ali smo ostali predugo. Kad je Sunce zašlo, valovi su počeli udarati u naš mali čamac. Djed mi je rekao da sjednem na pramac kako se čamac ne bi prevrnuo. Obuzela me je jeza. Ali onda sam se počeo moliti. Imao sam četrnaest godina. Molio sam Boga za spokoj i zaštitu. Oluja nije oslabjela, ali smo uspjeli doploviti do obale. Od onda pa do današnjeg dana ne znam jesam li iskusio veći osjećaj Božje prisutnost od one noći u oluji.

Isusu nisu strane oluje. U pročitanom tekstu Evanđelja po Marku Isus je rekao svojim učenicima da otplove na drugu obalu jezera koje je uskoro zahvatilo olujno nevrijeme. Oluja je te noći iskušala i svladala te iskusne ribare. I oni su mislili da će umrijeti. No Isus je umirio oluju i pomogao učenicima da prodube svoju vjeru.

Jednako tako Isus poziva i nas da mu vjerujemo u svojim olujama. Ponekad čudesno smiri vjetrove i valove. Ponekad učini nešto jednako čudesno: umiri naše srce i pomogne nam da mu vjerujemo. Od nas traži da se odmorimo, da Mu vjerujemo da On ima moć reći olujnome moru: »Umukni! Budi mirno!«

– Adam Holz

Nijedna opasnost ne može doći tako blizu da Bog nije još bliže.