Nitko ne mari za mene

Pročitajte: Psalam 142

2 Iz svega glasa vapim Gospodu;
iz svega glasa Gospoda zazivam.
3 Izlijevam pred njim svoju prozbu,
svoju nevolju pred njim kazujem.

4 Ako moj duh klone u meni,
ti znaš moju stazu.
Na putu kojim prolazim
potajno mi zamku postaviše.

5 Pogledaj na desno i vidi,
nemam nikoga koji me prepoznaje.
Nema spasa za mene.
Nitko ne mari za život moj.

6 Vapim tebi, Gospode,
govorim: ti si moje utočište,
moj dio u zemlji živih.
7 Poslušaj moje vikanje,
jer sam posve iznemogao!
Izbavi me od mojih progonitelja,
jer oni su jači od mene.
8 Izbavi me iz tamnice
da zahvaljujem imenu tvojemu!
Tada će se pravednici oko mene okupiti
jer si prema meni bio milostiv.

Nema spasa za mene. Nitko ne mari za život moj.

Psalam 142:5

DOK sam bila dijete, kad god bih se osjećala usamljenom, odbačenom ili sam žalila samu sebe, moja bi me majka pokušala razveseliti pjevajući popularnu pjesmicu: »Nitko me ne voli, svi me mrze. Mislim da ću otići jesti crve.« Kada se na mojem licu pojavio osmijeh, pomogla mi je da vidim brojne posebne odnose, prijateljstva i razloge za zahvalnost koje sam zapravo imala.

Kad sam pročitala da je David osjećao da nitko ne mari za njega, u ušima mi je počela odzvanjati ta pjesmica. No Davidova bol nije bila nimalo preuveličana. Dok sam ja imala osjećaj osamljenosti svojstven svojoj dobi, David se s pravom osjećao napuštenim. Te je riječi napisao u tami duboke pećine gdje se sakrio od Šaula, koji ga je želio ubiti (pročitajte 1 Samuelova 22:1; 24:3-10). Iako je David bio pomazan za kralja Izraela (16:13) godinama je služio Šaulu, no sada je bio u bijegu strahujući za svoj život. Usred samoće koju je osjećao David je zavapio Bogu: »Ti si moje utočište, moj dio u zemlji živih« (Psalam 142:6).

Poput Davida, i mi možemo zavapiti Bogu kada se osjećamo osamljenima, izreći svoje osjećaje u sigurnosti Njegove ljubavi. Bog nikada ne umanjuje našu osamljenost. On želi biti s nama u ‘mračnim pećinama’ našega života. Čak i kad mislimo da nitko ne mari za naš život, Bog mari!

– Kirsten Holmberg

Kada smo osamljeni, Bog je naš prijatelj.