Svaki trenutak je važan
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 1:12-24
12 A hoću da znate, braćo, da je moje sadašnje stanje čak pomoglo napretku evanđelja, 13 tako da se razglasilo po svem pretoriju i među ostalima da ja nosim okove zbog Krista. 14 I većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, usuđuje se još revnije, bez straha navješćivati Riječ. 15 Jedni doduše propovijedaju Krista iz zavisti i svađe, a drugi od dobre volje. 16 Ovi iz ljubavi, znajući da ležim radi obrane evanđelja. 17 A oni iz prkosa navješćuju Krista, neiskreno, da jače pritegnu moje okove. 18 Što dakle? Dok se na svaki način propovijeda Krist, bilo himbeno bilo iskreno, ja se tome radujem, a i radovat ću se. 19 Znam naime da će mi ovo izaći na spasenje vašom molitvom i pomoću Duha Isusa Krista. 20 Očekujem i nadam se da se ni u čem ne ću postidjeti, nego da će se i sada kao svagda, sa svom smionošću, proslaviti Krist u mome tijelu, bilo životom bilo smrću. 21 Doista, meni je život Krist, a smrt dobitak. 22 A ako mi život u tijelu donosi plodno djelovanje, tada ne znam što da izaberem. 23 Jer sam pritisnut s obje strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje. 24 Ali ostati u tijelu potrebnije je zbog vas.
Doista, meni je život Krist, a smrt dobitak.
Filipljanima 1:21
KADA sam upoznao Adau, bila je u dobi kada je nadživjela sve svoje prijatelje i obitelj. Živjela je u domu umirovljenika. »To je najteži dio starenja« rekla mi je. »Gledati kako svi drugi odlaze, a vi ostajete.« Jednoga dana sam ju pitao što ju zanima, čime se bavi i kako provodi vrijeme. Odgovorila mi je retkom iz Svetoga pisma koji je napisao apostol Pavao vjernicima u Filipima: »Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak (r. 21, K. S.). A zatim je dodala: »Dok sam još tu, imam posla. Za dobrih dana govorim o Isusu ljudima ovdje u domu; a za teških dana još se uvijek mogu moliti.«
Značajno je i neobično da je Pavao to pisao Filipljanima dok je bio u zatvoru. I priznao je stvarnost koju mnogi kršćani shvate kada se suoče sa smrtnošću. Iako se raj čini tako primamljivim, vrijeme koje nam je preostalo tu na Zemlji važno je Bogu.
Poput Pavla, Ada je shvatila da je svaki udisaj prilika da služi i proslavlja Boga. I zato ona provodi dane voleći druge i upoznajući ih sa svojim Spasiteljem.
Čak i u najmračnijim trenucima, kršćani se mogu pouzdati u obećanje stalne radosti u Božjoj prisutnosti. I dok živimo, uživajmo u zajedništvu s Njime. On ispunjava sve naše trenutke smislom i daje im važnost.
– Randy Kilgore
Kada Bog dođe da nas pozove kući, nadajmo se da će nas zateći kako Mu služimo.
