Pripadnost
Pročitajte: Izaija 44:1-5
i ti, Izraele, kojega sam izabrao!
2 Ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj,
tvorac i pomoćnik od majčina krila:
Ne boj se, Jakove, slugo moj,
Ješurune kojega sam izabrao!
3 Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo
i potočiće na suhu zemlju
tako izlijevam na tvoje potomke svoj Duh,
na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov.
4 Neka izrastu kao trava kraj potoka,
kao pašnjaci pokraj voda.
5 Jedan će reći: Gospodnja sam svojina,
i pozivat će se na Jakovljevo ime.
Drugi će pisati kao svoj spomen-znak: Gospodnji!
i sebi će nadjenuti časni nadimak Izrael.«
Ovako veli Gospodin, tvoj Stvoritelj… »Ne boj se… slugo Moj… kojega sam izabrao!«
Izaija 44:2
TE sam subote, uobičajeno, bio dokasna vani. Imao sam dvadeset godina i bježao sam od Boga najbrže što sam mogao. No odjednom sam osjetio silnu želju otići u crkvu u kojoj je propovjednik bio moj tata. Obukao sam izblijedjele traperice, iznošenu majicu i blatnjave čizme i odvezao se na drugi kraj grada. Ne sjećam se što je propovijedao, ali ne mogu zaboraviti kako je bio oduševljen što me vidi. S rukom preko mojih ramena predstavio me svakome koga je vidio. »Ovo je moj sin!« rekao bi ponosno. Njegova je radost postala slika Božje ljubavi koja me je pratila svih tih godina.
Sliku Boga kao Oca koji voli nalazimo u cijeloj Bibliju. U 44. poglavlju prorok Izaija prekida niz upozorenja i prenosi Božju poruku ljubavi: »Jakove… kojega sam izabrao« rekao je »izlijevam na tvoje potomke svoj Duh, na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov« (r. r. 2,3). Nakon toga Izaija opisuje kako su neki pokazali obiteljski ponos. »Jedan će reći: Gospodnja sam svojima«, napisao je. »Drugi će pisati kao svoj znak: Gospodnji!« (r. 5)
Svojeglavi Jakov pripadao je Bogu, baš kao što sam ja pripadao ocu koji me je posvojio. Ma što učinio, on me neće prestati voljeti. On mi je pokazao djelić Božje ljubavi za nas.
– Tim Gustafson
Božja ljubav prema nama pruža nam osjećaj pripadnosti i identitet za kojim svi čeznemo.