Vrijednost pojedinca
2. Listopad
Ako jedan od vas ima sto ovaca i jednu od njih izgubi, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe?
Luka 15:4
Luka 15:4
Utjeha prijatelja
Pročitajte: Job 2:7-13
7 I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. 8 A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu. 9 Tada ga prekori njegova žena: »Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!« 10 A on joj odgovori: »Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?« Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama.
11 Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. 12 A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
11 Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. 12 A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
I sjedili su… a da ne progovoriše ni riječi.
Job 2:13
NEDAVNO sam čitala o mami koja se začudila kada je vidjela svoju kćer blatnu od struka naniže kako dolazi kući nakon škole. Kći joj je objasnila da se njezina prijateljica poskliznula i pala u blatnjavu lokvu. Dok su druga djeca otrčala po pomoć, njoj je bilo žao što njezina prijateljica sjedi sama i drži ozlijeđenu nogu. Došla je do nje i sjedila je s njom u blatnjavoj lokvi dok nije došla učiteljica.
Nakon što je pretrpio gubitak djece i po cijelome tijelu dobio prišteve, Jobova je patnja bila nepodnošljiva. U Bibliji čitamo da su ga trojica prijatelja željela utješiti. Kad ga nisu prepoznali, »počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika« (r. r. 12,13).
U početku su Jobovi prijatelji pokazali veliku suosjećajnost i razboritost. Osjetili su da samo treba nekoga da sjedi i u tišini tuguje s njime. No u nekoliko sljedećih poglavlja početi su govoriti. I završilo je tako da su mu davali loše savjete (16:1-4).
Često je najbolje što možemo učiniti kada tješimo nekoga da sjedimo s njime u njegovoj patnji.
– Lisa Samra
Kada patimo, prisutnost prijatelja pruža veliku utjehu.