Isus naš mir
9. veljače
Efežanima 2:17
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Marku 10:46-52
Isus ga upita: »Što hoćeš od mene?«
Marko 10:51
PRIJATELJIČINA je poruka stigla na kraju jednoga napornog dana. Pomagala sam teško oboljelom članu obitelji i nisam imala volje za druženjem. No kada sam sljedećeg jutra otvorila njezinu poruku, ugledala sam ovo pitanje: »Mogu li ti bilo kako pomoći?« Bilo mi je neugodno i namjeravala sam odgovoriti ne. Tada sam zastala, duboko udahnula i shvatila da mi njezino pitanje zvuči poznato – ako ne i božanski.
Vjerojatno jer je to Isus pitao. Kada je čuo kako ga zove slijepi prosjak, imenom Bartimej, Isus se zaustavio na putu za Jerihon i postavio mu slično pitanje. Mogu li ti pomoći? Ili kako je On rekao: »Što hoćeš da ti učinim?« (r. 51, K. S.)
Pitanje je zapanjujuće. Ono pokazuje da Iscjelitelj, Isus, žudi da nam pomogne. Ali najprije trebamo priznati da Ga trebamo – čin poniznosti. Bartimej je doista bio u potrebi – siromašan, sam i vjerojatno gladan i odbačen. Ali, želeći novi život, jednostavno je rekao Isusu svoju osnovnu potrebu. »‘Učitelju’, zamoli slijepac, ‘učini da progledam’!« (r. 51)
Za slijepa čovjeka bila je to iskrena molba. Isus ga je odmah izliječio. Moja je prijateljica željela takvu iskrenost od mene. Obećala sam joj da ću se moliti da uvidim svoju osnovnu potrebu i, što je još važnije, ponizno ću joj reći. Znate li svoju osnovnu potrebu danas? Kad vas prijatelj upita, recite. Onda uputite svoju molbu još više. Recite Bogu.
– Patricia Raybon
Naučite biti ponizni i iskreni.
9. veljače
8. veljače
5. veljače