Prekrasna obnova
22. Rujan
Jer će se zaboraviti prijašnje tjeskobe i iščeznut će ispred mojih očiju. Jer gle, ja ću stvoriti novo nebo i novu zemlju.
Izaija 65:16,17
Izaija 65:16,17
Pjevati streljačkom vodu
Pročitajte: Evanđelje po Marku 14:16-26
16 Učenici odoše u grad i nađoše kao što im je bio Isus kazao i pripraviše Vazam.
17 Kad bi večer, dođe s dvanaestoricom. 18 Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: »Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.« 19 Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: »Da nisam ja?« 20 On im odvrati: »Jedan je od vas dvanaestorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu. 21 Sin Čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.«
22 Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: »Uzmite, ovo je moje tijelo.« 23 Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega. 24 Pritom im reče: »Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge. 25 Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.« 26 Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru.
17 Kad bi večer, dođe s dvanaestoricom. 18 Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: »Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.« 19 Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: »Da nisam ja?« 20 On im odvrati: »Jedan je od vas dvanaestorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu. 21 Sin Čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.«
22 Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: »Uzmite, ovo je moje tijelo.« 23 Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega. 24 Pritom im reče: »Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge. 25 Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.« 26 Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru.
Vjerovah i kada rekoh: »Veoma sam žalostan!«
Psalam 116:10
DVOJICA muškaraca osuđena zbog trgovine drogom deset godina čekali su izvršenje smrtne presude. Dok su bili u zatvoru, čuli su radosnu vijest da ih Bog ljubi u Isusu, i životi su im se promijenili. Kad je došlo vrijeme izvršenja smrtne kazne, stali su pred streljački vod moleći molitvu Gospodnju, Oče naš, i pjevali poznatu pjesmu Čudesna milost. Zbog svoje vjere u Boga, po sili Duha Svetoga, mogli su se suočiti sa smrću nevjerojatnom hrabrošću.
Slijedili su primjer vjere svoga Spasitelja, Isusa. Kad je Isus vidio da mu se bliži smrt, proveo je večer pjevajući sa svojim prijateljima. Nevjerojatno da je mogao pjevati u takvim okolnostima, ali još je nevjerojatnije to što je pjevao.
Te su večeri Isus i njegovi prijatelji slavili blagdan Pashe, koji uvijek završava nizom psalama (113. – 118.) poznatih kao Hallel. Suočen sa smrću, Isus je pjevao o okovima smrti i tjeskobi (Psalam 116:3). Usprkos tome veličao je Božju ljubav i vjernost (117:2) i zahvalio Mu na spasenju (118:14). Ti su psalmi sigurno utješili Isusa one noći prije raspeća.
Isusovo povjerenje u Boga bilo je toliko veliko da je čak neposredno prije smrti – koju ničime nije zaslužio – pjevao o Božjoj ljubavi. Zbog Isusa i mi možemo biti sigurni da je Bog s nama ma što god nas snašlo.
– Amy Peterson
Kako slatko zvuči čudesna Božja milosti!