I strašne i lijepe stvari
Pročitajte: Psalam 57
jer se u tebe uzda moja duša!
U sjenu tvojih krila ću se sakriti
dok opasnost ne umine!
3 Vapim k Bogu, Višnjemu,
Bogu koji me brani.
4 Nek mi pošalje pomoć s neba i spasi me,
nek smete onoga koji na me vreba.
Bog neka da svoju milost i vjernost!
5 Duša mi prebiva među lavovima
koji razdiru sinove ljudske.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik oštar mač.
6 Izdigni se nad nebesa, o Bože.
Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!
7 Namjestiše zamku mojim nogama,
prignječiše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu,
ali oni se u nju strovaljuju.
8 Čvrsto je moje srce,
Bože, čvrsto je moje srce.
Pjevat ću i svirati.
9 Probudi se, dušo moja,
probudi se, harfo i citro,
da probudim zoru.
10 Tebe ću slaviti među narodima,
Svemogući, tebi ću svirati među pucima.
11 Jer je do neba uzvišena tvoja milost
i tvoja vjernost do oblaka.
12 Izdigni se nad nebesa, o Bože.
Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!
Probudi se, dušo moja, probudi se, harfo i citro, da probudim zoru.
Psalam 57:9
STRAH nas može paralizirati. Znamo sve razloge zbog kojih se bojimo – sve što nas je povrijedilo u prošlosti, može se ponovo dogoditi. Zbog toga stojimo na mjestu – ne možemo natrag, a previše se bojimo krenuti naprijed. Ja to ne mogu učiniti. Nisam dovoljno pametna, jaka ni hrabra ponovo proći kroz svu tu bol.
Zadivljena sam kako Frederick Buechner opisuje Božju milost kao nježni glas koji govori: »Tu je svijet. Dogodit će se i strašne i lijepe stvari. Ne boj se. Ja sam s tobom.«
U našem svijetu događaju se strašne stvari: oni koji su povrijeđeni, nanose bol drugima. Kao i David, i mi imamo svoju priču o tome kad nas je okružilo zlo, kad su nas drugi razdirali poput lavova (r. 5). I mi vapimo Bogu (r. r. 2,3).
No zato što je Bog s nama, mogu se dogoditi i prekrasne stvari. Kada Mu donosimo svoje boli i strahove, primamo ljubav daleko veću od bilo čega što nam može nauditi (r. r. 2-4), milost tako neizmjernu da seže do neba (r. 11). Čak i kad nam prijeti propast, Njegova je ljubav sigurno utočište. Tu se sklanjamo i obnavljamo (r. r. 2,8) do dana kad će nam se vratiti hrabrost i kad ćemo biti spremni pozdraviti novi dan i veličati Boga riječima: »Tebe ću slaviti među narodima, Svemogući, Tebi ću svirati među pucima« (r. 11).
– Monica Brands
Božja ljubav i ljepota čine nas hrabrima.