Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:13-16
Kad je to rekla, obazre se i vidje Isusa gdje stoji. – Ali nije znala da je Isus.
Ivan 20:14
STAJALA sam u redu da uđem u zrakoplov kada me je netko potapšao po ramenu. Okrenula sam se i začula srdačan pozdrav: »Elisa! Sjećaš me se? To sam ja, Joan!« Glavom su mi prolazile razne »Joane« koje sam poznavala. Možda mi je bila susjeda? Bivša suradnica? Nisam se mogla sjetiti. Osjetivši moju borbu, Joan je rekla: »Elisa, išle smo zajedno u srednju školu.« Sjećanje se počelo vraćati: nogometne utakmice petkom navečer, navijanje s tribina. Kada smo ustanovile od kuda se znamo, prepoznala sam Joaneu.
Nakon Isusove smrti Marija Magdalena je rano ujutro otišla do groba i vidjela da je kamen »odvaljen od groba« (r. r. 1,2). Otrčala je po Petra i Ivana koji su se vratili s njom i pronašli prazan grob (r. r. 3-10). Marija je ostala vani i »plakala« (r. 11). Kada joj je prišao Isus, nije Ga prepoznala (r. 14), mislila je da je vrtlar (r. 15). Kako je to moguće? Je li se njegovo uskrslo tijelo toliko promijenilo da Ga je bilo teško prepoznati? Je li joj žalost zamutila vid? Ili je, možda, kao u mome slučaju, razlog bilo to što je bio ‘izvan konteksta’, živ u vrtu umjesto mrtav u grobu, pa Ga nije prepoznala?
Događa li se i nama da propustimo vidjeti Isusa kad dođe u naše dane – tijekom molitve ili čitanja Biblije ili kada jednostavno tiho govori našem srcu?
– Elisa Morgan
Očekujte Isusa na neočekivanim mjestima.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga