Pročitajte: Psalam 127:1,2

Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti… miljenicima svojim u snu On daje.

Psalam 127:2

NAPOKON, 8. siječnja 1964. godine sedamnaestogodišnji Randy Gardner učinio je ono što nije učinio jedanaest dana i dvadeset pet minuta: zaspao je. Želio je ući u Guinnessovu knjigu i postaviti novi rekord koliko dugo čovjek može ostati budan. Pijući bezalkoholna pića, igrajući košarku i kuglajući se, Gardner si je uskraćivao san jedan i pol tjedan. Prije nego se konačno srušio, njegova su osjetila okusa, mirisa i sluha postala preosjetljiva. Deset godina poslije patio je od teške nesanice. Postavio je rekord, ali je potvrdio očito: spavanje je vrlo važno.

Mnogi od nas loše spavaju. Za razliku od Gardnera koji si je uskraćivao san, od nesanice možemo patiti zbog mnogih razloga – uključujući mnoštvo briga i tjeskoba: strah od svega što trebamo ostvariti, od očekivanja drugih, užurbanog načina života. Ponekad je teško isključiti strah i opustiti se.

Psalmist nam poručuje: »Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče graditelji« (r. 1). Naše bdijenje i mukotrpan rad beskorisni su ako Bog ne daje ono što trebamo. Sva sreća što se brine o nama. Svojim miljenicima daje »u snu« (r. 2). I Božja ljubav se proteže na sve nas. On nas poziva da svoju tjeskobu prepustimo Njemu i uronimo u Njegov počinak i Njegovu milost.

– Winn Collier

Pouzdanje u Boga oslobađa nas tjeskobe i uvodi u mir.