Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-7

Blagoslovljen Bog… koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog mi mogli tješiti one koji su u svakoj nevolji.

2 Korinćanima 1:4

KADA je Siu Fen saznala da joj prijeti zatajenje bubrega i da će morati odlaziti na dijalizu do kraja života, htjela je odustati. Umirovljena i sama, ta kršćanka nije vidjela svrhu da nastavi živjeti. No prijatelji su ju uvjerili da ne odustane od dijalize i vjeruje da će joj Bog pomoći. Dvije godine poslije shvatila je da se njezino iskustvo pokazalo korisnim kada je posjetila prijateljicu koja je oboljela od šećerne bolesti. Žena se osjećala osamljenom. Bilo je malo onih koji su uistinu razumjeli kroz što prolazi. Ali Siu Fen mogla se poistovjetiti s njezinom tjelesnom i duševnom boli i postale su vrlo bliske. Pružala joj je ohrabrenje i utjehu, što drugi nisu mogli. »Sada vidim da još uvijek mogu biti korisna Bogu«, rekla je.

Teško je razumjeti zašto patimo. No Bog može upotrijebiti našu bol na neočekivane načine. I dok u Njemu tražimo utjehu i ljubav usred nevolja, to nam istodobno daje snagu da pomažemo drugima. Nije čudo da je Pavao naučio vidjeti svrhu u svojim nevoljama: to mu je pružilo priliku da primi Božju utjehu koju je zatim mogao upotrijebiti da tješi druge (r. r. 3-5). To ne znači da moramo nijekati svoju bol i patnju; moramo smoći snagu i izdržati jer znamo da Bog to može iskoristiti za nešto dobro.

– Leslie Koh

Bog tješi nas da bismo mi tješili druge.