Duhovna stvarnost

Iskoristiti svoj glas

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 12:1-14

1 Ne ću, braćo, da vi ne znate za duhovne darove. 2 Znate, dok ste bili pogani, prepuštali ste se slijepo vodstvu nijemih idola. 3 Zato vam dajem na znanje: nitko koji govori u Božjem Duhu, ne kaže: »Proklet Isus«; i nitko ne može reći: »Gospodin Isus«, osim u Duhu Svetom. 4 Milosni su darovi različiti, ali je Duh isti. 5 I različite su službe, ali je Gospodin isti. 6 I različita su djelovanja, ali je isti Bog koji čini sve u svima. 7 A svakomu se daje objava Duha na korist. 8 Doista, jednomu se daje po Duhu riječ mudrosti, drugomu riječ znanja po istom Duhu; 9 drugomu vjera u istom Duhu, drugomu milosni dar liječenja u jednom Duhu; 10 drugomu da čini čudesa, drugomu proroštvo, drugomu da razlikuje duhove, drugomu različiti jezici, drugomu da tumači jezike. 11 A sve to čini jedan i isti Duh koji dijeli svakome kako hoće.
12 Doista, kao što je jedno tijelo, ali ima mnogo udova, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist. 13 Jer jednim Duhom mi smo svi kršteni u jedno tijelo, bili Židovi bili Grci, robovi ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni. 14 Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

Milosni su darovi različiti, ali je Duh isti.

1 Korinćanima 12:4

POZVALI su me da upoznam svjetski poznatog pijanista. Budući da sam odrastao okružen glazbom – svirao sam violinu i glasovir, no prvenstveno sam pjevao solo na bogoštovljima i drugim događanjima – bio sam oduševljen.

Kada smo se susreli, shvatio sam da slabo govori engleski i na moje iznenađenje pružio mi je violončelo – instrument koji nikad nisam dotaknuo. Inzistirao je da ja sviram, a on će me pratiti. Odgudio sam nekoliko nota pokušavajući mu pokazati da ja ne sviram violončelo nego violinu. Nismo se uspjeli sporazumjeti i svaki je otišao svojim putem.

Probudio sam se i shvatio da je sve bio san. Ali budući da mi je skladba iz sna bila poznata, glavom mi se vrzmalo pitanja: »Zašto mu nisi rekao da možeš pjevati?«

Bog nas je osposobio da razvijamo svoju prirodnu nadarenost i svoje duhovne darove za druge (r. 7). Zahvaljujući molitvi, čitanju Biblije i mudrim savjetima drugih vjernika možemo bolje razumjeti duhovni dar (ili darove) koji je jedinstveni i samo naš. Apostol Pavao nas podsjeća da, ma što bio naš duhovni dar, trebamo ga pronaći i iskoristiti, znajući da Duh darove »dijeli svakom kako hoće« (r. 11).

Iskoristimo »glasove« koje nam je Duh Sveti dao da slavimo Boga i služimo onima koji vjeruju u Isusa.

– Evan Morgan, gost autor

Oče, pokaži nam darove koje si nam dao i kako njima možemo služiti drugima.