Duhovna stvarnost

Štit koji me zaklanja

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 3

2 Kako je mnogo mojih neprijatelja, Gospode,
kako je mnogo onih koji su ustali protiv mene!
3 Mnogo ih je koji o meni kažu:
»Nema mu više spasa kod Boga!«

4 Ali ti si, Gospode, moj štit koji me zaklanja,
slavo moja, koji mi glavu uzdižeš.
5 Zavapio sam iza glasa Gospodu
i on mi je odgovorio sa svoje svete gore.

6 Legoh i zaspah.
I probudih se jer me zaštitio Gospod.
7 Ne ću se plašiti bezbrojna naroda
koji me opkoljuje.

8 Ustani, Gospode, spasi me!
Bože moj, Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje,
razbio si vilicu bezbožnika.

9 Spasenje pripada Gospodu:
nek’ na tvoj puk siđe blagoslov tvoj!

Ali Ti si, Gospode, moj štit koji me zaklanja, slavo moja, koji mi glavu uzdižeš.

Psalam 3:4

NAŠA je crkva doživjela ogroman gubitak kada je Paul, nadareni voditelj slavljenja na bogoslužjima, umro u dobi od trideset i jedne godine u nesreći na brodu. Paulu i njegovoj ženi DuRhondai bol nije bila strana: sahranili su nekoliko djece rođene tijekom trudnoće. Sada će u blizini malih grobova biti još jedan grob. Gubitci te obitelji pogodili su sve koji su ih voljeli poput izravnog udarca u glavu.

Ni Davidu nisu bile strane osobne i obiteljske krize. U 3. psalmu čitamo kako ga je ražalostila pobuna njegova sina Abšaloma. Umjesto da ostane i bori se, odlučio je napustiti svoj dvor i prijestolje (pročitajte 2 Samuelova 15:13-23). Iako su mnogi govorili: »Nema mu više spasa od Boga! (Psalam 3:3), David je znao da nije tako; vidio je Gospodina kao svog zaštitnika (r. 4) i postupio u skladu s time (r. 5). Tako je učinila i DuRhonda. Usred svoje tuge, okružena stotinama ljudi koji su se došli oprostiti od njezina muža, podigla je svoj nježan, blagi glas u pjesmi koja je izražavala povjerenje u Boga.

Kada nalazi liječnika nisu ohrabrujući, kada financijski pritisci ne popuštaju, kada ne uspijevamo popraviti odnose, kada nam smrt oduzme one koje volimo – možemo li i mi biti osnaženi i reći: »Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, Ti mi glavu podižeš« (r. 4, K. S.).

– Arthur Jackson

Hvala ti, Bože, što znamo da je naše utočište u Tebi.