Nemojte zaboraviti!

Pročitajte: Djela apostolska 1:1-11

1 U svom prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu što je Isus činio i učio, 2 do dana kad je apostolima, izabranima Duhom Svetim, dao nalog i onda bio uzet. 3 Nakon svoje muke dao im je mnoge dokaze za to da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio im o Božjem kraljevstvu.
4 Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im da ne idu iz Jeruzalema, nego da čekaju Očevo obećanje, »koje«, reče, »čuste od mene. 5 Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana biti kršteni Duhom Svetim.«
6 Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti Izraelu kraljevstvo?« 7 On im odgovori: »Nije vaše znati vremena ili časove što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti. 8 Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.« 9 I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju. 10 I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u bijelim haljinama. 11 Oni rekoše: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo.«

I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju.

Djela ap. 1:9

MOJA nećakinja, njezina četverogodišnja kći Kailyn i ja provele smo zajedno divno subotnje poslijepodne. Puhale smo mjehuriće od sapunice, bojale bojanke i jele sendviče s maslacem od kikirikija i džemom. Kad su na odlasku ušle u automobil, Kailyn je ljupko viknula kroz otvoreni prozor: »Nemoj me zaboraviti, teta Anne!« Brzo sam prišla automobilu i šapnula: »Nikad te ne bih mogla zaboraviti. Obećavam da ćemo se uskoro vidjeti.«

U 1. poglavlju Djela apostolskih učenici su vidjeli kako je Isus »podignut pred njihovim očima« u nebo (r. 9). Pitam se jesu li pomislili da će ih njihov Učitelj zaboraviti iako im je neposredno prije toga obećao poslati »Duha Svetoga« koji će se nastaniti u njima i pomoći im podnijeti progonstvo i raseljenost po cijelome tadašnjem svijetu (r. 8). Rekao je i da im ide pripraviti mjesto te da će se vratiti i uzeti ih k sebi (Ivan 14:3). Ipak, sigurno su se pitali koliko će dugo morati čekati. Možda su htjeli reći: »Nemoj nas zaboraviti, Isuse!«

Za nas koji smo uzvjerovali u Isusa, On živi u nama po Duhu Svetome. Možda se i mi pitamo kada će ponovno doći i potpuno obnoviti nas i svoje stvorenje. Ali to će se dogoditi – On nas neće zaboraviti. »Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro!« (1 Solunjanima 5:10,11)

– Anne Cetas

Dođi uskoro, Gospodine Isuse.