Imati mjesta za Isusa
12. prosinca
Novo čovječanstvo
Pročitajte: Djela apostolska 2:1-12
1 I kad dođe dan Pedesetnice, bili su svi zajedno na istom mjestu. 2 Odjednom nastade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću u kojoj su sjedili. 3 I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, koji se zaustaviše po jedan na svakoga od njih. 4 I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakoga naroda pod nebom. 6 Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom. 7 Svi su bili zapanjeni, čudili se i govorili su: »Nisu li svi ovi što govore Galilejci, 8 pa kako čujemo svaki svoj jezik u kojem smo se rodili? 9 Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libije što su oko Cirene, i pridošlice Rimljani, i Židovi, i prozeliti.
11 Krećani i Arapi – svi ih čujemo gdje našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim.« 12 Svi su bili zapanjeni, čudili su se i jedan drugome govorili: »Što li će to biti?«
5 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakoga naroda pod nebom. 6 Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom. 7 Svi su bili zapanjeni, čudili se i govorili su: »Nisu li svi ovi što govore Galilejci, 8 pa kako čujemo svaki svoj jezik u kojem smo se rodili? 9 Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libije što su oko Cirene, i pridošlice Rimljani, i Židovi, i prozeliti.
11 Krećani i Arapi – svi ih čujemo gdje našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim.« 12 Svi su bili zapanjeni, čudili su se i jedan drugome govorili: »Što li će to biti?«
Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom.
Djela ap. 2:6
ZA posjeta galeriji suvremene umjetnosti Tate Modern u Londonu jedno je umjetničko djelo privuklo moju pozornost. Brazilski umjetnik Cildo Meireles sagradio je toranj od nekoliko stotina starih radioprijamnika. Svaki je bio uključen i podešen na drugu radio postaju, stvarajući kakofoniju zbunjujućega, nerazumljivoga govora. Nazvao ga je Babel.
Naziv je primjeren. Kod prvobitne kule Babel Bog je osujetio pokušaj ljudi da sazidaju »kulu s vrhom do neba«. Učinio je to tako što im je pomiješao jezik, više nisu razumjeli jedni druge (pročitajte Postanak 11:1-9) i podijelili su se na plemena (r. r. 10-26). Zbog toga se i mi teško razumijemo.
Postoji drugi dio priče. Kada je Duh Sveti sišao na prve kršćane na Pedesetnicu, mogli su slaviti Boga na jezicima posjetitelja Jeruzalema (Djela ap. 2:1-12). To je čudo omogućilo svima da čuju istu poruku, bez obzira na narodnost ili jezik. Upravo suprotno onomu što se dogodilo u Babelu.
U svijetu etničkih i kulturnih podjela, to je dobra vijest. Kroz Isusa Bog stvara novo čovječanstvo »od svakoga naroda i plemena, i puka, i jezika« (Otkrivenje 7:9). Dok sam stajala u galeriji Tate Modern, zamišljala sam sve one radioprijamnike kako se iznenada podešavaju na novu valnu duljinu i sviraju istu pjesmu: »Sad slavim milost beskrajnu.«
– Sheridan Voysey
Bog ruši prepreke kako bi izgradio novo čovječanstvo.