Duhovna stvarnost

Trajne molitve

by · Published · Updated

Pročitajte: Otkrivenje 8:1-5

1 Kad otvori sedmi pečat, nastade tišina na nebu, jedno pola sata. 2 I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dano im je sedam truba.3 Drugi anđeo dođe i stade pred žrtvenik sa zlatnom kadionicom. Bijaše mu dano mnogo tamjana, da ga prikaže s molitvama svih svetih na zlatnom žrtveniku pred prijestoljem. 4 Dim od kađenja s molitvama svetih uzađe iz anđelove ruke pred Boga. 5 Uze anđeo kadionicu, napuni je žeravicom sa žrtvenika i baci je na zemlju, i nastadoše glasovi, gromovi, sijevanje munja i potres.

Nek Ti bude mila moja molitva kao kâd pred Tvojim licem, moje uzdignute ruke kao prinos večernji!

Psalam 141:2

»MOLITVE su besmrtne.« Te riječi E. M. Bounds (1835. – 1913.), čiji su klasični tekstovi o molitvi nadahnjivali ljude brojnih naraštaja, privlače pozornost. Njegova zapažanja i komentari o snazi ​​i trajnoj naravi naših molitava nastavljaju se sljedećim riječima: »Usne koje su ih izgovorile mogu biti zauvijek zapečaćene, srce koje ih je osjetilo možda je prestalo tući, ali molitve žive pred Bogom, a Božje srce je usredotočeno na njih i molitve nadživljuju živote onih koji su ih izgovorili; one nadživljuju generaciju, nadživljuju vrijeme, nadživljuju svijet.«

Jeste li se ikad zapitali dolaze li vaše molitve – osobito one proizišle iz teškoća, boli i patnje – ikada do Boga? Boundsovo promišljanje, kao i Otkrivenje 8:1-5, podsjećaju nas na važnost naših molitava. Radnja se događa »na nebu« (r. 1), gdje prebiva Bog i gdje je kontrolni centar svemira. Anđeli stoje pred Bogom (r. 2) i jedan anđeo, poput drevnih svećenika, pred Boga donosi tamjan, »dim od kađenja s molitvama svetih« (r. r. 3,4). Divno je znati da se naše molitve na zemlji uzdižu »pred Boga« na nebu (r. 4). Kada pomislimo da su se naše molitve možda putem zagubile ili su zaboravljene, to što vidimo ovdje tješi nas i tjera da se nastavimo moliti, jer su naše molitve dragocjene Bogu!

– Arthur Jackson

Bogu je stalo do nas više nego što mislimo.