Duhovna stvarnost

Odobravanje

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 2:1-4

1 Sami doista znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2 Nego stradavši prije i pretrpjevši pogrde u Filipima, kao što znate, odvažismo se u svome Bogu propovijedati vama Božje evanđelje uz veliku borbu. 3 Uistinu, naše bodrenje nije iz zablude ni iz nečistoće, ni na prijevaru, 4 nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca.

Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca.

1 Solunjanima 2:4

KADA je legendarni skladatelj Guiseppe Verdi (1813. – 1901.) bio mlad, glad za odobravanjem dovela ga je do uspjeha. Warren Wiersbe je o njemu napisao: »Kad se izvodila Verdijeva prva opera u Firenci, sam je Verdi stajao u sjeni i netremice gledao lice jednog čovjeka u gledalištu – velikog Rossinija. Verdiju nije bilo važno kliču li mu ljudi u gledalištu ili mu se rugaju; sve što je želio bio je osmijeh odobravanja na licu vrhunskoga glazbenika.«

Čije odobrenje mi tražimo? Roditelja? Šefa? Suradnika? Onih koje volimo? Za Pavla je postojao samo jedan odgovor. Napisao je: »Nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca« (r. 4).

Što znači tražiti Božje odobravanje? U najmanju ruku, to uključuje dvije stvari: prestati žudjeti za pljeskom drugih i dopustiti Njegovu Duhu da nas učini sličnijima Kristu – Onomu koji nas je ljubio i dao sebe za nas. I dok dopuštamo da se Njegove savršene nakane ostvaruju u nama i kroz nas, možemo predvidjeti dan kada ćemo ugledati osmijeh odobravanja na Njegovu licu – odobravanje Onoga koji je najvažniji.

– Bill Crowder

Oče, skloni smo tražiti odobravanje i pohvalu onih oko sebe, a jedino što je važno jest ono što Ti misliš o nama.