Nisamo više sami
18. travnja
Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Matej 27:46
Matej 27:46
Pohlepnost
Pročitajte: Propovjednik 4:4-8
4 Vidjeh da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga protiv drugog. I to je taština i trka za vjetrom.
5 Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom. 6 Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom.
7 Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem: 8 Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. »Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?« I to je taština i loš posao!
5 Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom. 6 Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom.
7 Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem: 8 Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. »Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?« I to je taština i loš posao!
Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom.
Propovjednik 4:6
U drevnoj priči The Boy and the Filberts (Dječak i lješnjaci), dječak je gurnuo ruku u staklenku s lješnjacima i zagrabio punu šaku. Ali njegova je ruka toliko puna da ju ne može izvaditi iz staklenke. Ne želeći se odreći ni djelića svoga blaga, dječak počinje plakati. Na kraju mu savjetuju da pusti nekoliko lješnjaka kako bi staklenka ‘pustila’ njegovu ruku. Pohlepa može biti okrutan gospodar.
Mudri učitelj u knjizi Propovjednika ilustrira tu pouku koristeći se primjerom ruku i onime što one govore o nama. On uspoređuje i suprotstavlja lijenog i pohlepnog kada piše: »Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom. Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom« (r. r. 5,6). Dok lijeni odugovlače i nakraju budu uništeni, oni koji traže bogatstvo uviđaju da je sve »taština i loš posao!« (r. 8)
Učitelj smatra da je poželjno opustiti se i osloboditi pohlepe kako bismo pronašli zadovoljstvo u onome što uistinu pripada nama. Jer ono što je naše uvijek ostaje. Kao što je Isus rekao: »Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život?« (Marko 8:36)
– Remi Oyedele
Bože, hvala Ti na svemu što nam daješ i što si uvijek prisutan u našem životu. Pomogni nam da Ti budemo zahvalni i zadovoljni.