Bog je čekao
Pročitajte: Izaija 30:8-18
Ureži u mjed,
da služi kao vječno svjedočanstvo
za buduća vremena!
9 Jer je to narod uporan,
sinovi lažljivi,
sinovi koji ne će da slušaju
Gospodnji naputak.
10 Vidiocima govore: Nemojte vidjeti!
I prorocima: Nemojte nam prorokovati istinu!
Kazujte nam slatke riječi!
Prorokujte prijevare!
11 Skrenite s pravoga puta! Zađite s prave staze!
Pustite nas na miru s Izraelovim Svecem!«
12 Zato ovako veli Svetac Izraelov:
»Budući da odbacujete ovu moju riječ
i uzdate se u opačinu i prijevaru,
i na njih se oslanjate,
13 bezakonje će vam biti
kao odlomljeni dio što pada,
a otkinuo se s visokog zida:
odjednom iznenada padne.
14 Razbit će ih kao što se razbija zemljana posuda,
razbija se nemilice.
Kad se razbije, ne nađe se ni krhotina,
da uzmeš ognja s ognjišta
ili da zagrabiš vode iz studenca.«
15 Jer ovako govori svemogući Gospodin,
Izraelov Svetac:
»Ako se vratite i ostanete mirni, spasit ćete se.
U miru i uzdanju je vaša snaga.
Ali vi ne htjedoste.
16 Vi rekoste: Ne, nego ćemo pobjeći na konjima! –
Zato ćete bježati!
Pojahat ćemo brze konje! –
Zato će brzi konji biti vaši progonitelji!
17 Bježat će vas tisuća
kad jedan zaprijeti;
kad zaprijete petorica,
bježat ćete svi,
dok ne budete ničemu drugome slični
nego smjerokazu na gorskoj visini,
stijegu na humu.«
18 Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje,
i zato čeka da vas pomiluje.
Jer je Gospodin Bog pravde.
Blago svima koji ga čekaju!
Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje, i zato čeka da vas pomiluje.
Izaija 30:18
KADA je Denise Levertov imala samo dvanaest godina, mnogo prije nego što je postala priznata pjesnikinja, odvažila se poslati nekoliko svojih pjesama velikom pjesniku T. S. Eliotu. Zatim je čekala odgovor. Začudo, Eliot joj je poslao dvije stranice rukom pisanog ohrabrenja. U predgovoru jedne svoje zbirke pjesama ona objašnjava kako pjesme »prate njezin put od agnosticizma do kršćanske vjere«. Zato je važno prepoznati kako jedna od kasnijih pjesama Annunciatio (Navještenje) pripovijeda o Marijinu predanja Bogu. Uzmemo li u obzir odbijanje Duha Svetoga da utječe na Mariju i Njegovu želju da Marija svojevoljno prihvati dijete Krista, ove dvije riječi plamte u središtu pjesme: Bog je čekao.
U Marijinoj je priči Denise prepoznala svoju. Bog je čekao, nestrpljiv da ju zavoli. Ništa joj nije nametao. Čekao je. I Izaija piše o tome da je Bog bio spreman izliti svoju ljubav na Izraelski narod. »Zato oklijeva Gospodin… i zato čeka da vas pomiluje« (r. 18). Bio je spreman preplaviti svoj narod dobrotom, a ipak je čekao da dragovoljno prime to što im nudi (r. 19).
Čudesno je da je naš Stvoritelj, Spasitelj svijeta, odlučio čekati da ga prihvatimo. Bog koji nas je tako lako mogao nadvladati postupa krajnje ponizno i strpljivo. Svevišnji čeka na nas.
– Winn Collier
Bože, hvala Ti što si tako strpljiv.