Promijenjeni iznutra
22. listopada
Matej 23:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 61:1-7
… da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu nakit umjesto pepela.
Izaija 61:3
JEDNOGA siječanjskog jutra probudila sam se očekujući isti tmurni prizor koji me je dočekivao posljednjih nekoliko tjedana: busenovi svijetlosmeđe trave između ploha snijega, sivo nebo i ogoljelo drveće. No, preko noći dogodilo se nešto neobično. Mraz je ledenim kristalima prekrio beživotni i tužni krajolik. Sve je blještalo obasjano suncem i zaslijepilo me.
Ponekad na probleme gledamo bez mašte potrebne za vjeru. Očekujemo da će nas svakoga jutra dočekati bol, strah i očaj, i ne pada nam na pamet da bi se moglo dogoditi nešto drugo. Ne očekujemo oporavak, rast ili pobjedu. No, u Bibliji čitamo da je Bog taj koji nam pomaže u teškim vremenima. Obnavlja slomljena srca i oslobađa ljude ropstva. Tješi ožalošćene i daje im »vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna« (r. 3, K. S.).
Nije riječ o tome da nas Bog samo želi razveseliti kad imamo probleme, riječ je o tome da je On sam naša nada u nevoljama. Čak i ako moramo čekati nebo da bismo pronašli potpuni spokoj, Bog je s nama, ohrabruje nas i često nam dopušta da Ga nakratko ‘vidimo’. Na našem životnom putovanju možda ćemo razumjeti riječi svetog Augustina: »U svojoj najdubljoj rani vidio sam Tvoju slavu, i to me je zaslijepilo.«
– Jennifer Benson Schuldt
Nebeski Oče, daj nam vjeru potrebnu za današnji dan.
22. listopada
21. listopada
20. listopada
19. listopada
18. listopada