Vrijeme za ljepotu

Pročitajte: Izaija 61:1-7

1 Duh svemogućega Gospodina počiva na meni.
Jer me pomazao Gospodin,
poslao me da donesem poniznima veselu vijest.
On me poslao da iscijelim slomljena srca,
da navijestim zarobljenima slobodu,
vezanima otkupljenje,
2 da oglasim godinu Gospodnje milosti
i dan osvete našega Boga,
da utješim sve žalosne,
3 da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu
nakit umjesto pepela,
ulje radosti umjesto odjeće žalosti,
hvalospjev umjesto plašljivosti.
»Hrastovi pravednosti« zvat će se oni,
»nasad Gospodnji za njegovu slavu.«
4 Oni će sazidati prastara razorena mjesta,
podići će opet što je bilo opustošeno
u vrijeme praotaca.
Ponovit će puste gradove
što su ležali razvaljeni kroz mnoga pokoljenja.
5 Tuđinci se postavljaju kao pastiri vaših stada.
Inozemci su vaši ratari i vaši vinogradari.
6 A vi ćete se zvati »svećenici Gospodnji«,
»sluge našega Boga« nazivat će vas.
Uživat ćete dobra naroda
i hvalit ćete se njihovim bogatstvom.
7 Sramota će se dvostruko nadoknaditi.
Umjesto sramote oni će pjevati
nad svojom sudbinom.
Tako će dobiti dvojinom posjed u zemlji.
Imat će vječnu radost.

… da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu nakit umjesto pepela.

Izaija 61:3

JEDNOGA siječanjskog jutra probudila sam se očekujući isti tmurni prizor koji me je dočekivao posljednjih nekoliko tjedana: busenovi svijetlosmeđe trave između ploha snijega, sivo nebo i ogoljelo drveće. No, preko noći dogodilo se nešto neobično. Mraz je ledenim kristalima prekrio beživotni i tužni krajolik. Sve je blještalo obasjano suncem i zaslijepilo me.

Ponekad na probleme gledamo bez mašte potrebne za vjeru. Očekujemo da će nas svakoga jutra dočekati bol, strah i očaj, i ne pada nam na pamet da bi se moglo dogoditi nešto drugo. Ne očekujemo oporavak, rast ili pobjedu. No, u Bibliji čitamo da je Bog taj koji nam pomaže u teškim vremenima. Obnavlja slomljena srca i oslobađa ljude ropstva. Tješi ožalošćene i daje im »vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna« (r. 3, K. S.).

Nije riječ o tome da nas Bog samo želi razveseliti kad imamo probleme, riječ je o tome da je On sam naša nada u nevoljama. Čak i ako moramo čekati nebo da bismo pronašli potpuni spokoj, Bog je s nama, ohrabruje nas i često nam dopušta da Ga nakratko ‘vidimo’. Na našem životnom putovanju možda ćemo razumjeti riječi svetog Augustina: »U svojoj najdubljoj rani vidio sam Tvoju slavu, i to me je zaslijepilo.«

– Jennifer Benson Schuldt

Nebeski Oče, daj nam vjeru potrebnu za današnji dan.