Dobrohotnost
2. Prosinac
Efežanima 4:16
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Tužaljke 2:10-13,18,19
18 O, poviči gore visoko Gospodinu,
djevojko, kćeri sionska!
Daj da teku tvoje suze kao potok
danju i noću!
Ne daj sebi nikada mira;
neka se tvoje oko nikada ne odmori!
19 Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže!
Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem!
Podiži k njemu ruke za život svoje djece,
što ginu od gladi na uglovima svih ulica!
Ispadoše mi oči od plača… jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama.
Tužaljke 2:11
NJEZIN je otac za svoju bolest krivio crnu magiju. Imao je AIDS. Kad je umro, njegova se kći, desetogodišnja Mercy, još više zbližila s majkom. Ali i njezina majka je bila bolesna, i umrla je tri godine poslije. Od tada se Mercyna sestra brinula za petero braće i sestara. U to je vrijeme Mercy počela voditi dnevnik o svojoj dubokoj tuzi.
Prorok Jeremija također je pisao o svojoj tuzi. U tmurnoj knjizi Tužaljki čitamo o strahotama koje je Judi učinila babilonska vojska. Jeremijino je srce posebno tužno zbog stradanja najmlađih. »Jetra mi se na zemlju prolila« plače on »zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada« (r. 11, K. S.). U povijesti narod Jude često nije mario za Boga, ali i njihova su djeca plaćala cijenu. Umirala su »na grudima svojih majki«, piše Jeremija (r. 12).
Očekivali bismo da će Jeremija odbaciti Boga. Umjesto toga, on potiče preživjele: »Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k Njemu ruke za život svoje djece« (r. 19).
Dobro je, kao što su Mercy i Jeremija učinili, svoje srce izliti Bogu. Plač je ključni dio ljudskog bića. No i kada Bog dopusti takvu bol, On tuguje s nama. Budući da smo stvoreni na Njegovu sliku, i On mora tugovati!
– Tim Gustafson
Bože, pogledaj našu tugu i tuguj s nama!
2. Prosinac
30. Studeni
29. Studeni
28. Studeni