Mercyna tužaljka

Pročitajte: Tužaljke 2:10-13,18,19

10 Šuteći, sjede na zemlji
starci sionske kćeri,
posuli su prahom svoju glavu,
vrećom se ogrnuli.
Oborile su k zemlji glavu
jeruzalemske djevojke.
11 Ispadoše mi oči od plača,
moje grudi hoće da puknu.
Sav mi je život otet
zbog pada kćeri mojega naroda,
jer dijete i nejač ginu
na gradskim ulicama.
12 Svojim majkama viču:
»Gdje je kruh?«
Ginu kao smrtna rana
na gradskim ulicama,
izdišu svoju dušu
na grudima svojih majki.
13 Što da ti predočim,
s čim da te izjednačim,
jeruzalemska kćeri?
Kakvu ću ti priliku naći da te utješim,
djevojko, sionska kćeri?
Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli?

18 O, poviči gore visoko Gospodinu,
djevojko, kćeri sionska!
Daj da teku tvoje suze kao potok
danju i noću!
Ne daj sebi nikada mira;
neka se tvoje oko nikada ne odmori!
19 Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže!
Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem!
Podiži k njemu ruke za život svoje djece,
što ginu od gladi na uglovima svih ulica!

Ispadoše mi oči od plača… jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama.

Tužaljke 2:11

NJEZIN je otac za svoju bolest krivio crnu magiju. Imao je AIDS. Kad je umro, njegova se kći, desetogodišnja Mercy, još više zbližila s majkom. Ali i njezina majka je bila bolesna, i umrla je tri godine poslije. Od tada se Mercyna sestra brinula za petero braće i sestara. U to je vrijeme Mercy počela voditi dnevnik o svojoj dubokoj tuzi.

Prorok Jeremija također je pisao o svojoj tuzi. U tmurnoj knjizi Tužaljki čitamo o strahotama koje je Judi učinila babilonska vojska. Jeremijino je srce posebno tužno zbog stradanja najmlađih. »Jetra mi se na zemlju prolila« plače on »zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada« (r. 11, K. S.). U povijesti narod Jude često nije mario za Boga, ali i njihova su djeca plaćala cijenu. Umirala su »na grudima svojih majki«, piše Jeremija (r. 12).

Očekivali bismo da će Jeremija odbaciti Boga. Umjesto toga, on potiče preživjele: »Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k Njemu ruke za život svoje djece« (r. 19).

Dobro je, kao što su Mercy i Jeremija učinili, svoje srce izliti Bogu. Plač je ključni dio ljudskog bića. No i kada Bog dopusti takvu bol, On tuguje s nama. Budući da smo stvoreni na Njegovu sliku, i On mora tugovati!

– Tim Gustafson

Bože, pogledaj našu tugu i tuguj s nama!