Dobrohotnost
2. Prosinac
Efežanima 4:16
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Efežanima 6:10-20
Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme.
Efežanima 6:18
SKRENULA sam na prilaz garaži, mašući svojoj susjedi Myriam i njezinoj kćeri Elizabeth. S godinama, Elizabeth se navikla na naše spontane razgovore koji su trajali dulje od obećanih »nekoliko minuta« i pretvarali se u molitvene sastanke. Popela bi se na stablo u središtu njihova prednjeg dvorišta, sjela na granu i zanimala se s nečim dok smo njezina majka i ja razgovarale. Nakon nekog vremena, Elizabeth bi skočila na zemlju i dotrčala do nas. Uhvativši nas za ruke, osmjehnula se i gotovo zapjevala: »Vrijeme je za molitvu… opet.« Činilo se da je čak i kao mala djevojčica Elizabeth shvatila važnost molitve u našem prijateljstvu.
Nakon što je ohrabrio vjernike da se jačaju »u Gospodinu i Njegovoj silnoj snazi!« (r. 10), apostol Pavao naglašava važnost stalne molitve. Zatim ih podsjeća da obuku punu »Božju vojnu opremu« koju će trebati u duhovnom hodu s Gospodom. Ona će im pružati zaštitu, razumijevanje i pouzdanje u Njegovu istinu (r. r. 13-17). Međutim, apostol je naglasio da ta bogomdana snaga proizlazi iz namjernog uranjanja u dar molitve koja daje život (r. r. 18-20).
Bog sluša i mari za ono zbog čega smo zabrinuti, bilo da to izgovorimo glasno i odvažno, tiho jecajući bilo da je duboko pohranjeno u našem ranjenom srcu.
– Xochitl Dixon
Oče, hvala što uvijek možemo doći k Tebi u molitvi.
2. Prosinac
30. Studeni
29. Studeni
28. Studeni