Svu svoju brigu prebacite na Njega, jer se On brine za vas!

1 Petrova 5:7

JEDNE sam godine za vrijeme studija pilio, slagao, prodavao i dostavljao drva za ogrjev. Bio je to težak posao pa suosjećam s drvosječom iz predloženoga biblijskog teksta.

Elizejeva škola za proroke je napredovala i mjesto u kojem su se okupljali postalo je pretijesno. Učenici su predložili da odu u šumu po trupce i povećaju prostor. Elizej se složio i pošao s njima. Sve je išlo glatko dok jednom tesaru željezna sjekira nije pala u vodu (r. 5).

Neki su smatrali da je Elizej svojim štapom potražio sječivo sjekire i izvadio ga. No to ne bi bilo vrijedno spomena. Ne, bilo je to čudo: prorok je bacio komad drveta u vodu i Bog je učinio da sjekira ispliva i »čovjek pruži ruku pa je uze« (r. r. 6,7).

To jednostavno čudo u sebi krije duboku istinu: Bogu su važne male stvari u našem životu – izgubljeno sječivo sjekire, izgubljeni ključevi, naočale, mobitel – sitnice zbog kojih se uznemirimo. On nam izgubljeno ne vraća uvijek, ali razumije nas i tješi kada smo tjeskobni ili zabrinuti.

Odmah nakon sigurnosti našeg spasenja, jest Božja briga za nas. Bez toga bismo se osjećali sami u svijetu, izloženi nebrojenim brigama. Dobro je znati da je Bogu stalo i da Ga pogađaju naši gubici – ma kako maleni bili.

– David H. Roper

Bože, hvala Ti što su naše brige Tvoje brige.