Dobrohotnost
2. Prosinac
Efežanima 4:16
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 12:12-18
Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: »Hosana!
Ivan 12:13
NAZIVALI su ga »jednim od najhrabrijih ljudi«, ali on nije bio to što su drugi očekivali. Desmond je bio vojnik koji je odbio nositi oružje. Kao bolničar, samo je u jednoj bitci osobno spasio sedamdeset i pet ranjenika, uključujući i one koji su ga smatrali kukavicom i rugali mu se zbog njegove vjere. Svaki put kad se vraćao i bio izložen žestokoj neprijateljskoj vatri, Desmond se molio: »Gospode, daj da spasim još jednoga.«
Sveto pismo nam govori da je i Isus bio pogrešno shvaćen. Na dan koji je pretkazao prorok Zaharija (9:9) Isus je ušao u Jeruzalem na magarcu. Gomila je mahala granama vičući: »Hosana!« (Uzvik slavljenja, a znači »Spasi!«). Citirajući psalam 118:26, vikali su: »Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!« (Ivan 12:13) Ali već sljedeći redak psalma govori o žrtvi (Psalam 118: 27). Dok je gomila u 12. poglavlju Evanđelja po Ivanu očekivala zemaljskog kralja koji će ih spasiti od rimske okupacije, Isus je bio mnogo više. Bio je Kralj nad kraljevima i žrtva za nas – Bog u tijelu, koji je bio spreman otići na križ da bi nas spasio od naših grijeha – ono što je pretkazano mnogo stoljeće prije. »To Njegovi učenici tada ne razumješe«, piše Ivan. Tek poslije »se sjetiše da je to bilo za Njega pisano, i da Mu ovo učiniše« (r. 16). Božja nakana postala im je jasna.
– James Banks
On nas voli. Zato je poslao moćnog Spasitelja!
2. Prosinac
30. Studeni
29. Studeni
28. Studeni