Gladni za Bogom

Pročitajte: Jeremija 15:15-21

15 Ti to znaš Gospodine!
Spomeni me se i zauzmi se za me!
Osveti me na mojim progoniteljima!
Ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti!
Sjeti se da podnosim porugu zbog tebe!
16 Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo.
Riječ mi je tvoja bila radost
i veselje mome srcu.
Jer sam ja prozvan po tvome imenu,
Gospodine, Bože nad vojskama!
17 Ne sjedim u veselom krugu
i ne veselim se.
Prihvaćen tvojom rukom sjedim sâm,
jer me ti napunjaš srdžbom.
18 Zašto da vječno traje moja bol,
i zašto je ljuta moja rana
pa ne će iscijeliti?
Ti si mi postao kao varav potok,
kao voda na koju se ne možeš osloniti.

19 Nato Gospodin odvrati ovako:
»Ako budeš drugoga mišljenja,
smiješ mi ponovno služiti.
Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo,
smiješ opet govoriti po mome nalogu.
Oni se moraju obratiti tebi,
a ti im se ne smiješ prignuti.
20 Činim te za taj narod
mjedenim, neosvojivim zidom.
Udarat će na te,
ali te ne će nadvladati,
jer sam ja s tobom
da ti pomažem i da te spasim«,
govori Gospodin.
21 »Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika,
oslobodit ću te iz ruku nasilnika.«

Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo. Riječ mi je Tvoja bila radost i veselje mome srcu.

Jeremija 15:16

MLADIĆ koji je netom postao kršćanin žarko je želio čitati Bibliju, ali je u eksploziji izgubio vid i obje ruke. Kada je čuo za ženu koja ‘čita’ Brailleovo pismo usnama, pokušao je učiniti isto, no pokazalo se da su i završeci živaca njegovih usana uništeni. Možete li zamisliti njegovu radost kada je otkrio da to može činiti vrhom jezika! Pronašao je način da čita i uživa u Svetome pismu.

»Radost i veselje« bilo je to što je prorok Jeremija osjećao kad je primao Božju riječ. »Kad mi dođoše riječi Tvoje, ja sam ih gutao: riječi Tvoje ushitiše i obradovaše srce moje« (r. 16, K. S.), napisao je. Za razliku od židovskog naroda koji je odbacio »Gospodnju riječ« (8:9), Jeremija je bio poslušan i radovao joj se. No zbog toga je bio progonjen i odbačen (15:17).

Neki od nas možda su doživjeli nešto slično. Nekada smo s radošću čitali Bibliju, ali poslušnost Bogu dovela nas je do patnje i odbacivanja. Učinimo isto što i Jeremija. Priznajmo svoju zbunjenost i recimo Mu što nas muči. Jeremiji je odgovorio tako što mu je ponovio obećanje koje mu je dao kad ga je pozvao da bude prorok (r. r. 19-21; pročitajte i 1:18,19). Podsjetio ga je da On nikada ne napušta svoj narod. To se odnosi i na nas. Bog uvijek stoji uz nas.

– Poh Fang Chia

Ne bojmo se. Bog uvijek ispunjava svoja obećanja.