Pročitajte: Poslanica Rimljanima 5:6-11

Ako smo doista pomireni s Bogom, smrću Njegova Sina, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se više kao pomireni spasiti po Njegovu životu.

Rimljanima 5:10

MAJKA i njezina trogodišnja kći sjedile su jednoga dana u crkvi. Tijekom bogoslužja pružena je prilika ljudima, koji to žele, da dođu naprijed i javno zatraže Božji oprost. Uvijek kada bi netko to učinio, njezina bi kći zapljeskala. »Oprostite«, poslije se majka ispričala vodstvu crkve. »Objasnila sam kćeri da se pokajanjem ponovo sprijateljujemo s Bogom, a ona se samo veselila zbog svakoga od njih.«

Iako pojednostavljeno kako bi kći razumjela, majčine su riječi dobro objašnjenje Evanđelja. Nekoć smo bili Božji neprijatelji, a sada smo pomireni Kristovom smrti i uskrsnućem (Rimljanima 5:9,10). Budući da smo mi prekinuli to prijateljstvo (r. 8), pokajanje je naš udio u dovršetku postupka pomirenja. I odgovor djevojčice nije mogao biti prikladniji. Budući da se cijelo nebo veseli i plješće »zbog jednoga grješnika koji se obrati« (Luka 15:10), ona im se ne znajući pridružila.

Isus je slično tome opisao svoje djelo pomirenja. »Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za svoje prijatelje« (Ivan 15:13). Kao rezultat Njegove požrtvovnosti, sada možemo biti prijatelji s Njim. »Više vas ne nazivam slugama… nego sam vas nazvao prijateljima« (r. 15).

– Sheridan Voysey

Božji neprijatelji postali su Njegovi prijatelji. Postoji li bolji razlog za pljeskanje?