Najtužnija guska

Pročitajte: Propovjednik 4:9-12

9 Bolje je dvojici nego jednome; jer za svoj trud dobiju dobru plaću. 10 Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug. A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne. 11 Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, jedan ugrije drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati? 12 Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo.

Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo.

Propovjednik 4:12

ŠTO radi nogometna lopta na parkiralištu? Kada sam došao bliže, shvatio sam da to sivkasto klupko nije lopta, nego guska – najtužnija guska koju sam ikada vidio.

Guske se okupljaju na travnjaku u blizini moga radnog mjesta u proljeće i u jesen. Ali danas je tu bila samo jedna, vrat je savinula prema natrag i glavu stavila ispod krila. Gdje su ti prijatelji? Pomislio sam. Jadnica, ostala je potpuno sama. Izgledala je tako usamljeno da sam ju htio zagrliti. (Napomena: nemojte to pokušati.)

Neobično je vidjeti gusku tako samu poput moje pernate prijateljice. Guske žive u jatu i lete u V-formaciji kako bi smanjile otpor zraka. Stvorene su da budu zajedno.

I mi, ljudi, stvoreni smo za život u zajednici (Postanak 2:18). Salomon opisuje našu ranjivost kada smo sami: »A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne« (Propovjednik 4:10). Snaga je u brojnosti: »I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo« (r. 12, K. S.).

To je istinito i u duhovnom i u tjelesnom pogledu. Božja namjera nikada nije bila da ‘letimo’ sami, ranjivo izolirani. Potrebno nam je zajedništvo da bismo se hrabrili, krijepili i rasli (pročitajte 1 Korinćanima 12:21).

– Adam Holz

Nevolje nas neće slomiti dok smo zajedno.